Lažno se predstavljaju, prijete, ucjenjuju, i za sve to uzimaju ogroman novac. Nije to početak priče o članovima podzemlja, već ambasadorima, izaslanicima, i kojekakvim predstavnicima međunarodne zajednice u BiH.
A jedino što u ovoj eksperimentalnoj državi predstavljaju su isključivo njihovi interesi i interesi zemalja iz kojih dolaze. Jedan takav je Zakon o južnoj interkonekciji, koju su poslanici u drugom entitetu usvojili praktično pod prisilom. Jer kako drugačije nazvati naprasna sastančenja po ambasadama i direktno obraćanje američkog ambasadora na sjednici entitetskog parlamenta, u kojem je insistirao na usvajanju regulative. Desilo se.
"To govori o jednom konstantnom procesu unutar BiH gdje evo predstavnici američke ambasade su izvršili jedan neviđeni pritisak i to je predsjednik kluba Hrvata i sam rekao da su bili izloženi nevjerovatnom pritisku da se Zakon usvoji i to govori da postoji nekakav interes mimo političkog", kaže Lučiano Kaluža, stručnjak za međunarodne odnose.
I nije, nažalost, Majkl Marfi jedini. Po Zakonima onog drugog, sa još manje legitimiteta, ako ga uopšte i ima, sudi se predsjedniku Srpske. Taj drugi nameće, poništava parlamentarne zaključke, upozorava, povremeno i zagalami. I da li iko u BiH zaista može da se osjeća kao stanovnik suverene zemlje, države koja je na nekakvom evropskom putu?
"Danas će mnoge zemlje koje drže do suverenizma prirodno se suprostaviti Briselu kao centru koji nameće već propale vrijednosti. Šta ima Brisel, izgubila je hrišćansku vrijednost. Ona ima još neku priču o ljudskim pravima. Šta je sa vladavinom prava, hoćete da vas dovedemo u BiH i da nam pričate o vladavini prava i da vas pitam otkud ovaj Šmit ovdje ako je vladavina prava u Еvropi", rekao je predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik.
"Taj koji sam sebe zove visokim predstavnikom poništi zaključke, to je stvarno potpuno smiješno. To nije bilo ni kad je Austrougarska upravljala ovim krajevima i kad je bio bosanskohercegovački sabor u toj okupiranoj zemlji", kaže Nebojša Radmanović, zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH.
Takva je BiH i danas. Okupirana. Okupirali su je oni koji takvu, kolonijalističku politiku, svijetom sprovode otkad postoje. Ima, doduše, i u BiH onih koji od svog postanka, pa do dana nisu napustili podaničku ulogu. I da, tačno je da i jedni i drugi i treći imaju svoje favorite. Tačno je da se i u Srpskoj navijalo za neke druge struje i u Americi i u Njemačkoj, u poslednje vrijeme i uspješno. Teško ipak da bi ikad ijednom američkom ambasadoru, bez obzira kojoj struji pripada, uspjelo da se obrati na sjednici Narodne skupštine Republike Srpske. A za odluke dotičnog Nijemca, znate već kojeg, u Srpskoj nikog nije ni briga.
