Zenički zatvor je kroz svoju istoriju "ugostio" ubice, razbojnike, ratne zločince, silovatelje, otmičare, dilere droge te kriminalce drugih "specijalizacija".

Život prepun nasilja i droge

Najbrojniji su bili Bošnjaci, slijede Hrvati, Srbi, Romi i Albanci. Sudbina svakog od preko 200 zatvorenika priča je za sebe. Najviše je robijaša osuđenih između 5 i 20 godina zatvora, a ima ih koji će robijati više od 20 godina, piše portal Express.

"Ovdje se i umire, što od godina, što od bolesti", rekao je u razgovoru za Express prije par godina tadašnji direktor zeničkog zatvora Nihad Spahić.

Zatvorski policajci u tom strogom režimu i životu prepunom nasilja, droge i koječega, robijašima nastoje biti čuvari, zaštitnici, učitelji, liječnici, poslodavci pa čak i prijatelji, rame za plakanje. 

Svi do jednoga kažu da im baš i nije lako.

Posljednji bijeg iz zatvora preko zida zabilježen je 1996. godine, kad su dvojica zatvorenika jednostavno uz pomoć ljestava odšetala u slobodu.

Kopanja tunela ispod zatvora nije bilo, ali su, kažu, pronalazili različite planove pripremanih bjegova, što nije ni čudno s obzirom na to da je svakom robijašu jedina misao kako pobjeći. Zlostavljanje među zatvorenicama je veliki problem Zatvorenici unutar zidina imaju gotovo sve i jedino što im nedostaje je - sloboda.

Rad nije obavezan

Cijelo zdanje s paviljonima, radionicama, kino i sportskom dvoranom, bibliotekom, učionicama, restoranima i vjerskim prostorijama živi poput maloga grada. Oni koji žele mogu raditi i pristojno zarađivati ili se baviti bilo kojim sportom.

Rad nije obavezan. Onima dobrog ponašanja dva sata mjesečno na raspolaganju je i jedna od sedam ljubavnih soba za sastanak sa zakonitom suprugom. Zatvor raspolaže i sa 22 hektara obradivog zemljišta, 17 plastenika, 7000 koka nosilica, 3000 pilića, a tove i stoku.