Pucnjevi su se čuli non stop. Na zgradama i po ulicama bili su naoružani ljudi. Bili smo opkoljeni za kratko vrijeme. Nismo htjeli da se branimo, jer je na snazi bio dogovor o mirnom povlačenju. Shvatili smo da dogovor ne važi za drugu stranu kada su presreli kolonu, “povaljali” su nas po betonu i pucali po nama.
Tako svoju priču iz Dobrovoljačke ulice počinje Slobodan Bojanić, koji je bio regrut JNA 3. maja 1992. godine. Prije 27 godina ranjen je i kao zarobljenik prebačen na Koševo, ali tu je od medicinskog osoblja koji su trebali da mu ukažu pomoć doživio najveće napade.
“Tu sam imao problem, jedan sestra me ubola nožem u leđa. Poslije je došla razmjena, kamion je došao vojni za dvojicu oficira I jednog vojnika I onda su pustili nas trojicu, onda smo došli u Lukavicu I pale, onda odatle za VMA. Najbolnije sjećanje mi je što majka od Zdravka Tomovića ne može da ode da zapali sinu svijeću I sestra od gvozdenovića I mnoge majke koje su imale želju da odu, ali neko brani“, kaže Bojanić.
Kantonalne vlasti i dalje ne mogu da garantuju bezbjednost srpskoj delegaciji u Sarajevu. Prethodnih godina porodice nastradalih mladića bile su izložene huliganskim napadima bivših pripadnika Zelenih beretki, u Sarajevu, kada su prisluživale svijeće. Već tri godine, porodice obilježavaju godišnjicu stradanja u Istočnom Sarajevu. Parastosom u Miljevićima i polaganjem vijenaca čuvaju uspomenu na golobrade mladiće koji su u Sarajevu služili vojni rok i nosili uniformu, regularne vojske Jugoslavije. Iz Republike Srpske poručuju da uprkos opstrukcijama iz FBiH, Srbi neće odustati od traženja pravde i dokazivanja zločina koji je bio unaprijed isplaniran.
“U otopnom maršu kako mi to vojnici zovemo, vojska se povlačila iz Sarajeva I tada su nam pucali u leđa I to je ono što se ne može I ne treba zaboraviti. I treba svaka žrtva, ne samo na tom mjestu I tog dana da zasluži jedan pravedan epilog sudski, pravosudni gdje bi se oni koji su počinili zločine na pravedan način sankcionisali“, kaže predsjednik BORS-a, Milomir Savčić.
“To je dogovorio tadašnji njihov predsjednik Alija Izetbegović I on je prekršio svoju riječ, ubijana su lica koja su bila onesposobljena za borbu,a što se sukobi sa svim odredbama međunarodnog ratnog prava“, kaže ministar rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske, Duško Milunović.
Poslije skoro tri decenije od zločina u sarajevskoj Dobrovoljačkoj ulici, Tužilaštvo BiH je, ponovo otvorilo slučaj. Postupajući tužilac zatražio je informacije I dokaze od Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih.
“Postupajući Tužilac koji je dobio taj predmet već je preduzeo mjere I radnje na provođenju istrage I da je upravo u tom smislu boravio u Republičkom centru nekoliko dana gdje smo mi dostavili materijalne dokaze I obavili razgovore sa svjedocima koji bi mogli da svjedoče u ovom predmetu I koji će biti dostupni postupajućem tužiocu“, kaže direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih, Milorad Kojić.
Sve je manje svjedoka iz kolone u Dobrovoljačkoj. Ljudi umiru, a sjećanja blijede. S druge strane oni odgovorni, poput Ejupa Ganića, Zaima Backovića, Hasana Efendića, Jusufa Pušine i Emira Švrakića nikada nisu procesuirani, iako postoje brojni dokazi i video zapisi koji svjedoće o njihovoj odgovornosti za ubistva 42 mladića JNA u Sarajevu.