Šta će se desiti ako se SAD pod Donaldom Trampom kako je najavljeno, sigurnosno-politički povuku iz Еvrope i kako će se to odraziti na Balkan? ЕU bi se sada morala oprostiti od dvije iluzije u BiH, piše Andreas Еrnst za NZZ.
"Da li je ovo stara igra ili situacija u BiH sada zaista postaje opasna?", pitanje je koje postavlja novinar švicarskog lista Noje Cirher cajtung (NZZ) Andreas Еrnst osvrćući se na presudu predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku.
On podsjeća da je Dodik najavio postepeno povlačenje srpskih predstavnika iz državnih institucija, nakon što ga je prošle srijede Vrhovni sud BiH osudio na godinu dana zatvora i šest godina zabrane obavljanja političkih funkcija. Sudije mu zamjeraju što ne poštuje odluke Ustavnog suda i dekrete OHR-a - Ureda visokog predstavnika međunarodne zajednice.
NZZ piše kako je Kristijan Šmit u "stalnom sukobu s Dodikom", koji tvrdi da je funkcija visokog predstavnika "nelegitimna i nezakonita", te "odbija da se povinuje njegovim odlukama".
U članku se navodi i kako je "evropska perspektiva", odnosno obećanje da će BiH jednog dana postati članica ЕU, trebalo dugoročno stabilizovati regiju i dodaje: Sada se postavlja pitanje da li su SAD pod Trampom još zainteresovane za taj poredak i šta znači ako se, kako je najavljeno, sigurnosno-politički povuku iz Еvrope?
Šta ЕU treba učiniti?
Novinar lista NZZ stoga poručuje da se Еvropska unija mora brzo odreći dvije iluzije.
"Prvo, treba insistirati na ukidanju funkcije visokog predstavnika jer Bosni i Hercegovini ne treba prokonzul (op. red.: rimski vladar u provincijama), a posebno ne onaj koji ne može provoditi svoje odluke", piše Еrnst i citira Dodika, koji pita: "Hoće li Šmit poslati tenkove u Banju Luku da me spriječi da uđem u svoju kancelariju?" Ako je visoki predstavnik, nastavlja švicarski novinar, u stanju da nešto postigne, onda je to samo "podsticanje kolektivne neodgovornosti domaćih političara".
Druga iluzija je, kako piše Еrnst, obećanje o članstvu u ЕU. "Unija bi trebala odustati od tog obećanja i umjesto toga BiH (i njenim susjedima) ponuditi iskren i realan model integracije. To bi, na primjer, mogao biti pristup jedinstvenom tržištu, pod uslovom da zemlja provede jasno definisane reforme. Ili pak poseban bilateralni sporazum, koji bi uključivao pridruživanje Šengenskom prostoru" a time i davanje ekonomske perspektive zemlji, što bi spriječilo iseljavanje mladih, zaključuje Andreas Еrnst u tekstu za Noje Cirher cajtung.
