Branko Delić, došao je na Garavice kod Bihaća, da se pokloni sjenima svog djeda. Da mu je djed skončao na ovom mjestu saznao je decenijama poslije Drugog svjetskog rata.
"Ovo je ovdje rodno mjesto moje bake i djeda solunskog borca koji je zaklan ovdje od strane domaćih ustaša", kaže Delić i dodaje:
"Ja sam ovdje odrastao u Jablanskoj ulici, mi smo dolazili ovdje čuvati krave. Nikada nismo spomenuli i dolazili ovdje. Što? Kako? Zbog čega? Bio sam na otvaranju spomenika".
Spomenik garavičkim žrtvama ustaškog pokolja iz 1941. godine kroz decenije postao je mjesto izleta, bajkerskih okupljanja, biciklističkih trka. Međutim, potomci i poštovaoci žrtava svake godine organizuju pomen i čuvaju sjećanje na stradale Srbe bihaćkog kraja.
"Nažalost bivša vlast komunističke Jugoslavije je pretvorila ovo mjesto u turističku manifestaciju. Danas u Bihaću slovom i brojem živi 57 Srba i ide na vjeronauku", rekao je Nebojša Kuštrinović, predsjednik Odbora "Garavice".
Dolazili smo, dolazimo i dolazićemo na ovo stratiše i nećemo dati da skoro 15.000 nevino ubijenih bihaćkih Srba padne u zaborav, poručio je ministar rada i boračko-invalidske zaštite Srpske Danijel Еgić. Zato je plan da se izgradi i spomen-kapele.
"Tako da su ljudi iz SPC predložili jednu drugu lokaciju jedne urušene crkve koja bi se obnovila i gdje bi se sad, do detalja nisam upoznat, mogla da napravi spomen-soba ili nekakva stalna postavka o ovom događaju koji se dešavao u Garavicama", poručio je Еgić.
Poslije Svesrpskog sabora Republika Srbija i Republika Srpska zajedno obilježavaju sve značajne istorijske datume.
Moramo da se sjećamo svojih nevino stradalih predaka i sunarodnika da bismo održali svoj identitet koji je na nemalo mjesta ugrožen, poručio je izaslanik predsjednika Srbije Đorđe Todorov.
"To je još jedan pokazatelj naše sabornosti i jedinstva i poruka da ćemo njegovati kulturu sjećanja da se ovakvi stravični i svirepi zločini ne bi ponovili nikada nikome nigdje. Moramo da se sjećamo da bismo održali svoj identitet koji je na nemalo mjesta ugrožen", istakao je Todorov, inače državni sekretar u Ministarstvu za rad, zapošljavanje i socijalna pitanja Republike Srbije.
Trebalo nas je, i moglo, u Garavicama biti mnogo više, komentarisale su uz uzdahe malobrojne sijede glave. Kad nas više ne bude ko će da nastavi.
Prema popisima stanovništva prije Drugog svjetskog rata na području Bihaća živjelo je oko 43 odsto Srba. Poslije Drugog svjetskog rata ostalo ih je 15 odsto. Međutim, poslije odbrambeno-otadžbinskog rata ostalo je tek 1,5 odsto Srba.
