Kmetluk predstavlja osnovni obrazac ponašanja bošnjačke političke elite okupljene oko Trojke, naveo je doktor ekonomske diplomatije Siniša Pepić u svom autorskom tekstu.
Tekst prenosimo u cjelosti:
Pojam kmetluk vezan je za kmetstvo, a odnosi se na društveno-ekonomsku vezu između aristokratije (predstavnika zemalja Kvinte) i seljaka (političara Trojke), poznatih kao kmetovi, u okviru feudalnog sistema nazvanog još i BiH protektorat.
Ovaj odnos je, kako nekada davno tako i danas, oblik dugovnog i ugovornog ropstva, sa sličnostima i razlikama u odnosu na tradicionalno ropstvo.
U svojoj osnovi, političko kmetstvo ili kmetluk predstavlja vazalni odnos između potlačene klase (političara Trojke) i feudalnih gospodara (političara zemalja Kvinte), koji mogu biti različiti „plemići”, od najviših (predsjednici, premijeri, ministru, državni sekretari) do najnižih (pomoćnici državnog sekretara, savjetnici pomoćnika, parlamentarci, visoki predstavnici i ambasadori).
Ključna osobina kmetstva, a danas kmetluka, je to što su kmetovi vezani za zemlju na kojoj su bili prinuđeni da rade za svog gospodara, najčešće obavljajući poslove koje je gospodar smatrao „nečistim” i nedostojnim. Osim toga, kmetovi su mogli biti podložni nizu dodatnih obaveza, od kojih je možda najpoznatija ius primae noctis.
Ako vežu konja gdje im gospodar kaže, da li im gospodar svraća i u spavaću sobu?
Kmetovi ne smiju napustiti feudalno imanje svog gospodara (na funkciji si dok ti gospodar kaže). S druge strane, feudalni gospodar ima obavezu da zaštiti kmetove od napada razbojnika (Srba, očigledno) i da presuđuje u njihovim sporovima (na Sudu BiH, naravno). Za razliku od robova, kmet ima pravo na određenu naknadu za svoj rad, najčešće u obliku dijela uroda (pozicije u vlasti, radna mjesta, tenderi i sl.), i pravo da raspolaže s njim na slobodnom tržištu (da postavljaju svoje ljude na ključne pozicije, namještaju tendere i sl.).
S razvojem monetarne ekonomije i kapitalizma, obaveze kmetova su počele da se transformišu i gase, pa je tako obaveza prisilnog rada zamijenjena finansijskim obavezama i složenim sistemom najma (prepuštanje rudnih nalazišta britanskim konglomeratima mimo zakona i Ustava, namještanje tendera stranim kompanijama, prihvatanje nametanja zakona čak i na štetu samog kmeta i sl.).
Kmetstvo je formalno ukinuto u većini zemalja današnjeg svijeta. Na prostoru bivše Jugoslavije, to se desilo 1918. godine kada su ukinuti feudalni odnosi u Bosni i Hercegovini.
Kmetstvo u BiH su ukinuli Srbi, a kmetluk uvela Trojka.
Srbija je današnju BiH 1918. godine oslobodila od okupatora, ukinula feudalne odnose, čime je i kmetove učinila slobodnim ljudima. Kmetstvo su Srbi mogli otjerati iz Bosne ali kmetluk iz onih koji su vijekovima služili gospodaru (sultanima, agama, Kalaju, Paveliću, Hitleru...) očigledno nisu mogli.
Srbin ne priznaje drugog gospodara do Isusa Hrista. Srbin želi sam da odlučuje o svojoj sudbini. Na svojoj zemlji. Srbin ne veže konja. Srpski konj slobodno pase srpsku travu, pije vodu sa srpskih izvora, trči slobodno kroz srpske šume i pašnjake. Srbin čuva svoga konja. Svoje pašnjake, vodu, šumu. Srpska imovina nije na prodaju.
Vi svog konja vežite gdje god želite, odnosno gdje vam gospodar kaže, na svojih 23 odsto.
