U prilogu je navedeno da su Srbi najteže postradali u ratu koji je buktio devedesetih godina.

U nastavku pročitajte prilog sa pomenute ruske televizije:

Balkan, koji je uvijek bio jedan od najnemirnijih regiona Еvrope, opet kipi. Ovoga puta riječ je o BiH. Jedna od najsiromašnijih zemalja Еvrope sa Sarajevom kao prijestonicom i tri i po miliona stanovnika. Više od polovine njih su Bošnjaci, muslimani. Srba ima oko 30 odsto. Država je kandidat za članicu Еvropske unije i partner NATO-a. 

BiH je fragment bivše socijalističke Jugoslavije u kojoj su poslije Drugog svjetskog rata mirno živjeli Bošnjaci, Crnogorci, Hrvati, kosovski Albanci i Srbi. Ali nakon što je Zapad, na čelu sa SAD, počeo operaciju raspada Jugoslavije u zemlji su počeli krvavi, međuetnički konflikti. Devedesetih su protiv Srba svi ratovali - i kosovski Albanci i Hrvati i Bošnjaci. Vrlo često se rat pretvarao u međureligiozni konflikt - muslimani protiv pravoslavaca. U BiH je borba bila posebno žestoka. Srbi su ubijali Bošnjake, dok su oni bez imalo savjesti klali Srbe. Tokom pet godina rata je poginulo oko 100.000 ljudi, po najblažoj statistici. Tek krajem 1995. godine zemlja je uspjela da postigne krhki mir. 

Po Dejtonskom mirovnom sporazumu država BiH predstavlja konfederaciju sastavljenu od dva, otprilike, jednaka dijela - Federacije BiH i Republike Srpske. Osim toga, na teritoriji BiH je izdvojen i mali distrikt Brčko, koji se nalazi pod međunarodnim protektoratom. Brčko distrikt je ujedinio ili razjedinio dva dijela Republike Srpske. 

Državu vodi Predsjedništvo sastavljeno od tri člana Predsjedništva - jednog Bošnjaka, jednog Hrvata i jednog Srbina. Svakih osam mjeseci jedan od tri predstavnika etničke grupe, po principu rotacije, postaje predsjedavajući. 

U državi je formiran kontingent NATO-a koji je početkom 2000. bio zamijenjen snagama Еvropske unije. Od samog početka oružanog sukoba u BiH SAD i Еvropa su bile protiv Srba. NATO je 1995. godine počeo bombardovanje bosanskih Srba kako bi ih, navodno, primorao na mir. 

Dan Ruskog dobrovoljca

Dan Ruskog dobrovoljca u Republici Srpskoj obilježavaju 12. aprila. Ruski dobrovoljci su devedesetih godina ratovali na strani srpskog naroda u ratovima poslije raspada Jugoslavije. Danas su im Srbi zahvalni zbog toga. 

"Mi smo bili veoma srećni. Rusi su sa nama. Ako su sa nama Rusi, to znači da smo mi veliki“, poručuju.

"Do kraja naših života ćemo se sjećati naše ruske braće koji su došli da nam pomognu u tom ratu“, dodaju.

Na groblju u Višegradu se nalaze grobovi Konstantina Bogoslovskog, Dmitrija Popova i Vladimira Safanova. Oni su poginuli 12. aprila 1993. godine na brdu Zaglavak iznad grada.

"Neprijatelj je bio blizu. Gađao je grad iz teške artiljerije i bilo je veoma važno da ga odatle potisnemo“, dodaju.

Aleksandar Kravčenko je bio jedan od stotine dobrovoljaca koji su odlučili da stanu uz pravoslavnu braću. U Bosni je bio teško ranjen.

"Generalno sam veoma zahvalan Srbima za mnoge stvari. A što je najvažnije, zahvalan sam im na tome što su me naučili da volim svoju zemlju i svoj narod, jer kako nas oni vole ni mi sami sebe ne volimo“, rekao je Aleksandar Kravčenko.

Rat u Bosni između Srba, Hrvata i muslimana je trajao od aprila 1992. do decembra 1995. U tom periodu je poginulo više od 100.000 ljudi. Poslije tri i po godine smrti, etničkog čišćenja i uništenja strane su potpisale sporazum u američkog gradu Dejtonu. Faktički, sve te žrtve je bilo moguće izbjeći. Još prije početka aktivnih borbenih dejstava, u martu 1992. godine, sve tri strane su potpisale mirovni plan evropskog diplomate Žozea Kutiljera, ali u posljednjem trenutku lider muslimana Izetbegović je povukao svoj potpis po savjetu američkog ambasadora. SAD su obećale podršku muslimanima. Bez obzira na očiglednu ulogu koju su SAD imale u raspirivanju rata, predsjednik Klinton 1995. godine ponosno naziva Ameriku mirotvorcem.

"Naša zemlja je uspjela da odigra važnu ulogu u prekidu stradanja i krvoprolića. Neka Bog blagoslovi mir i Sjedinjene Države“, rekao je tadašnji američki predsjednik Bil Klinton.

Danas BiH nastavlja da živi u skladu sa Dejtonskim sporazumom. Na papiru on predviđa ravnopravnost tri konstitutivna naroda, ali u praksi, što se tiče Srba, sve je obrnuto.

"Naša prava se masovno krše od strane administracije SAD, posebno demokrata, koji su sada na vlasti. Čini se da mi stojimo na putu ostvarivanja njihovih ciljeva koji bi doveli do toga da se Republika Srpska unakazi i da nestane. Zbog toga moram da zamolim predsjednika Rusije Vladimira Putina, kada riješi ta pitanja u vezi sa Ukrajinom, da obrati pažnju na to kako mi ne možemo da uživamo svoja prava, kao što je, na primjer, poštovanje Ustava i da žele da nas istjeraju odavde“, rekao je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik.

A situacija je još teža kada se radi o Srbima koji žive van teritorije Republike Srpske. Fizičko nasilje, napadi na sela i crkve i sve a ciljem da bi kuće u kojima su Srbi živjeli prije rata ostale puste.

Pravoslavno groblje u mjestu Plemenice je nedavno oskrnavljeno. Vandali su zapalili staru travu. Ali to nije sve. Na ovom groblju su praktično svi spomenici porušeni. Srbima na teritoriji Federacije nema spokoja čak ni poslije smrti.

Pored uništenog starog groblja sada nema ni crkve ni srpskih naselja, iako su prije rata Srbi ovdje činili većinu, oko 52 odsto stanovnika. Centar ovog naselja je gradić Ključ poznat po svojoj srednjovijekovnoj tvrđavi. Sada u Ključu živi 94 odsto muslimana.

"Kada su došli vatrogasci bilo je već kasno. Tada je šef vatrogasne brigade rekao da je moja kuća zapaljena i to na nekoliko mjesta je podmetnut požar. Policija više nije istraživala“, rekao je srpski povratnik Savo Bilanović.

A ovo je već slučaj sela Busovača. Penzioner Savo Bilanović je ostao bez krova nad glavom. Nepoznati počinioci su mu zapalili kuću. Vatrogasci nisu žurili da gase požar, a policija nije ni započinjala istragu. Osim otvorenog nasilja, Srbi se suočavaju i sa tihim nasiljem vlasti Federacije. Problemi se pojavljuju i kod povratka u rodne kuće i sa obnovom svojih prava na nepokretnosti i dobijanju sredstava iz budžeta.

Načelnik opštine Drvar Dušica Runjić kaže da, nažalost razlika između srpskih i drugih naselja postoji.

"Nažalost, razlika postoji i ona je ogromna, posebno kada govorimo o preraspodjeli sredstava za obnovu infrastrukture. Opštine Drvar, Glamoč, Grahovo su tri najveće opštine u koje se Srbi vraćaju i oni dobijaju minimum u poređenju sa drugim opštinama ovog kantona. Mi ne dobijamo ni deseti dio“, poručuje Runjić.

Zgrada opštine koja je uništena u ratu obnovljena je tek prošle godine i to uz pomoć novca susjedne Srbije. Pritom, grad Drvar je primjer odnosa prema Srbima. U gradu koji je nekada brojao 17.000 Srba, sada živi 5.000.

Delegat iz reda Srba u Domu naroda federalnog Parlamenta Goran Broćeta kaže da kada je riječ o srpskom povratničkom stanovništvu u ovoj opštini ono uglavnom živi mirno.

"Ali tamo gdje se Srbi nalaze u malim enklavama svakog dana se događaju incidenti. Srbi su konstantno na meti nepoznatih nasilnika, ali policija se time uopšte ne bavi“, kaže Broćeta.

U gradu je i danas posvuda odjek rata. Prije raspada Jugoslavije Drvar je bio tačka koja je privlačila turiste sa svih strana velike države.

U pećinama Drvara 1944. godine se skrivao Josip Brzo Tito i Vrhovni štab NOV Jugoslavije. Upravo je tu danas izgrađeno malo sklonište.

U maju 1944. Nijemci su pokušali da u Drvaru likvidiraju maršala. Operacija je nazvana Desant na Drvar. Ali, oni nisu ispunili svoj cilj, Tito se sa svojim štabom sakrio u pećinama. Poslije rata, stvarajući novu državu, Tito je BiH formirao kao posebnu republiku, i ne sumnjajući kako će brzo ideologiju bratstva i jedinstva da zamijeni nacionalizam. Sada, 30 godina od završetka borbenih dejstava, Srbi se plaše novog rata.

"Nadam se da je taj rat bio posljednji. Sada dok razgovaram sa Vama, sjećam se rata. Zapalili su mi kuću, čitavo domaćinstvo je izgorjelo. Sve gdje sam odrastao, ništa nam nije ostalo. Bili smo izbjegli. Nikome to ne bih poželio“, prisjeća se Željko Miletić.

Željko Miletić, pastir, živi u selu Stričići u Republici Srpskoj. On dobro pamti kako je NATO prisiljavao Srbe na mir.

"NATO nas je bombardovao i ja neću to nikada da im oprostim. Bio sam dijete, ali se svega sjećam, kako su nas gađali, otrovali“, poručuje Željko Miletić.

I to je nepomirljivi stav Srba - držati BiH dalje od ulaska u NATO i pridruživanja antiruskim sankcijama. 

Predsjednik Republike Srpske, po Dejtonskom sporazumu, ima pravo veta i sada se zapadni partneri trude da mu to pravo oduzmu.

Krajem mjeseca na generalnoj skupštini UN-a raspravljaće se o događajima u Srebrenici, te se planira glasanje o proglašenju tih događaja genocidom, a predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik poručuje da je priča o Srebrenici kao genocidu laž.

"To je laž koja je u potpunosti izmišljena za potrebe propagande. Moguće je da će se ta rezolucija izglasati. Ta rezolucija je loša i samo će pogoršati odnose u BiH. Ako se to desi, mislim da Bosna i Hercegovina neće preživjeti“, kaže Dodik.

Rezolucijom o događanjima u Srebrenici planiraju Srbe imenovati kao narod koji je odgovoran za genocid. Taj dokument ne samo da predstavlja politički pritisak, nego i instrument za poništavanje Republike Srpske kao dijela BiH. 

"Zar će se bosanski Srbi tek tako lako složiti sa tim da im oduzimaju pravo glasa na njihovoj zemlji?“, upitala je šef dopisništva za Balkan Darja Grigoreva u svom prilogu na ruskoj televiziji.

Prilog ruske televizije o stanju u BiH možete pogledati u nastavku od 2 sata i 10 minuta i traje do dva sata i 21 minut:

Pratite nas i putem Vibera