Rezolucija o Srebrenici je nastavak ofanzive Zapada na srpski narod, a svi pritisci usmjereni su na slamanje nezavisnosti Srbije i Republike Srpske.
Saglasni su u tome učesnici tribine "Rezolucija o Srebrenici – da li nam u BiH prijeti povratak u 1991. godinu“.
Nije, kažu, slučajno ni to što se rezolucija stavlja na dnevni red Generalne skupštine UN-a u istom momentu kada se odlučuje o zahtjevu za članstvo tzv. Kosova u Savjetu Еvrope.
"Prvi cilj nosilaca ove nakaradne inicijative je da se oslabi pozicija Republike Srpske i time ospori njeno pravo na postojanje a posebno na eventualni suverenitet i državnost. Drugi je da se oslabi pozicija Srbije u odnosu na Kosovo i Metohiju i njeno pravo, inače nesporno na teritorijalnu cjelovitost i suverenitet na cijeloj svojoj državnoj teritoriji uključujući i na Kosovu i Metohiji. I treće, da se osujeti svaka vrsta zbližavanja i okupljanja i zajedničkog nastupa svih Srba iz regiona, prije svega iz Srbije, Republike Srpske i Crne Gore, ali i iz drugih. Pritom, istina da genocida u Srebrenici nije bilo očito nije važna, kao ni činjenica da bi se time na međunarodnoj sceni obilježio kao genocidan upravo narod koji je samo u 20. vijeku bio tri puta izložen stravičnom genocidu", rekao je Rade Drobac, bivši ambasador Srbije u Mađarskoj.
Vodećim zemljama Zapada smeta i to što rukovodstvo Srbije i Republike Srpske, vodeći se principima međunarodnog prava i svojim interesima, ne želi da nametne sankcije Rusiji i što ostaju dosljedni politici vojne neutralnosti. Ne treba zaboraviti da je u Savjetu bezbjednosti upravo Rusija stopirala usvajanje rezolucije o Srebrenici, a vraćanje tog pitanja u modifikovanom obliku u Generalnu skupštinu UN-a, između ostalog, ima za cilj uzvraćanje udarca Rusiji. Taj potez treba staviti u širi geopolitički kontekst, kažu analitičari.
"Еskalacija sukoba u Palestini i masovnog ubijanja civila, podrška Zapada, prije svega SAD i drugih vodećih zemalja Zapada Izraelu, blokada Savjeta bezbjednosti da preduzme djelotvorne mere radi prekida izraelske invazije izazivaju potrebu za pokrivanjem takvih događaja na Bliskom istoku zaoštravanjem nezavršenih poslova na Balkanu", rekao je Živadin Jovanović, nekadašnji ministar spoljnih poslova SRJ.
A baš to što pitanje događaja u Srebrenici nije do kraja istraženo i što postoji mnogo neslaganja i različitih tumačenja, još jedan je argument protiv prihvatanja nacrta rezolucije. Prema Povelji organizacije UN-a, dok god Savjet bezbjednosti odlučuje o nekom sporu, Generalna skupština ne može da donosi nikakve preporuke, barem dok se ne može doći do jednoglasne odluke, ili odluke koja je blizu jednoglasnoj.
"Pitanje Srebrenice nije još do kraja istraženo. Istina nije do kraja utvrđena. Nesporno, postoji zločin ali je takođe nesporno mnogi zaključci koji danas postoje su zaključci na osnovu posrednih dokaza, inferencija, pa često i na osnovu nagađanja. Svakako, čini mi se da mjesto ovakvom nacrtu rezolucije nije pred Generalnom skupštinom UN-a u ovom vremenskom momentu, pogotovo zato što Savjet bezbjednosti još uvijek drži ovo pitanje na dnevnom redu što još uvijek konstatuje da situacija u Bosni i Hercegovini predstavlja prijetnju međunarodnom miru i bezbjednosti", ističe Aleksandar Gajić, profesor Pravnog fakulteta u Beogradu.
Najveća opasnost rezolucije u Srebrenici i scenarija ukoliko bi ona prošla u međunarodnoj organizaciji poput Ujedinjenih nacija krije se u tome što bi sama terminologija, oko koje i dalje ima mnogo sporenja, bila zacementirana.
"Predviđenim mjerama u nacrtu rezolucije jedan narod bi trajno bio obilježen kao genocidan i nikakvo dalje preispitivanje, pa ni naučno preispitivanje modernih istorijskih tokova devedesetih godina ne bi bilo moguće. Ovo bi predstavljalo težak presedan. Pomenimo da bi time dobile na snazi sve one greške, obmane i instrumentalizacije prošlosti od 19. vijeka do 21. vijeka. I tako treba da ostanu bez prava na propitivanje sve nelogičnosti u radu i konstituisanju Haškog suda, njegova već ustanovljena politička priroda i namjera koja se očitovala od jula 1995. do usred aprila 1999. Lažni svjedoci, dvostruki standardi, propagandni rat i mitovi koje je proizveo", Mile Bjelajac, direktor Instituta za noviju istoriju Srbije.
A upravo se terminologija zloupotrebljavala i i dalje se zloupotrebljava, zajedno sa statistikom, jer je cilj Srbe prikazati kao izrazite zločince, kažu učesnici tribine.
"To je sve u okviru suverenizma i globalizma gdje imate pripadnike dvije ideologije koje govore različitim jezicima. Neko govori jezikom međunarodnog prava a dugi jezikom pravila i sile. Vi njega ne razumijete šta govori jer pred sobom vidite norme koje su dogovorene i usaglašene jer to je pravo, a on govori o nečemu što je maločas smislio a ima pravo na to jer on je jači. I sad vi njega ne razumijete a on vas sigurno neće razumeti", kaže Goran Petronijević, advokat.
Inicijatori rezolucije o Srebrenici su Njemačka, koja želi sa sebe da skine stigmu genocida i holokausta i Ruanda. Analitičari vjeruju da će u Generalnoj skupštini veoma važno biti kako će postupiti Izrael, odnosno da li će i kako glasati. Nije dovoljno da budu uzdržani, ili da se ne pojave na sjednici. Svojim glasom protiv poslali bi poruku solidarnosti sa srpskim narodom. Važno je i šta će uraditi Rusija.
"Vidjećemo da li je moguća ova ruska dopuna rezolucije, ovaj amandman o kome se priča u javnosti, a to je da se ova rezolucija koju veže nekim amandmanom za to da muslimanske zemlje podrže i da Izrael vrši genocid u Gazi, onda bi to bacilo potpuno novo svjetlo na čitavu rezoluciju bilo bi neprihvatljivo za Amerikance najprije. Ali opet se vraćamo na Izrael, kako će oni reagovati, ako smo prijatelji, braća, ako smo našu krv pomiješali u jamama NDH, onda to treba od njih i da čujemo. Nisu oni slučajno vezali ovo pitanje Kosova u Savjetu Еvrope i pitanje Srebrenice u Generalnoj skupštini, to se dešava u isto vrijeme. Naravno, to nam je poruka ali mi smo zreo narod", kaže Aleksandar Raković, istoričar.
Jedno je jasno, saglasni su učesnici tribine , rezolucija neće doprinijeti miru i stabilnosti u BiH. Jedna od taktika koju politički predstavnici srpskog naroda mogu da odaberu je širenje istine, kažu analitičari. Živimo u drugačijem svijetu nego prije 30 godina, i ta istina bi sada možda mogla jače da odjekne.
