Udruženje novinara Republike Srpske zatražilo je od uredništva Radio-televizije Bosne i Hercegovine da javnosti obrazloži zbog čega je sankcionisala Mirelu Savić, nakon intervjua sa potpredsjednikom Republike Srpske, Ćamilom Durakovićem.
Saopštenje UNRS prenosimo u cjelosti:
Odluka da se koleginica Savić udalji iz programa „BHT1 uživo“, te ne radi više kao voditelj i ne smije razgovarati sa nosiocima političke vlasti, nije dokumentovana i zvanično obrazložena ni njoj, ni javnosti.
BHRT nije privatni medij, te je u obavezi da ovu informaciju pruži građanima koji javni servis finansiraju. Usmeni odgovori, kako je to učinjeno po naređenju urednika u Sarajevu, Dejana Petrovića, odnosno formulacije „pravila je FTV prilog o nama“, „nisi ti ovdje da brineš o srpskim žrtvama“, „ton ti je bio neprimjeren“, „nijednom nisi rekla genocid u svojim pitanjima o Srebrenici“ i slično; nisu ni pristojni, ni dovoljni za ustanovu finansiranu iz budžeta svih građana.
Tim više, što je koleginica Savić dio tročlanog suda časti UNRS.
UNRS je analiziralo sporni intervju i naš stručni tim za 21 minut i 24 sekunde snimka, nije pronašao ni jedan primjer da je koleginica Mirela Savić, bilo gdje, narušila novinarski kodeks.
Naprotiv, registrovali smo isključivo neprimjereno ponašanje gosta, Ćamila Durakovića. On bučno negoduje i odgovara u kafanskom maniru, jer mu se ne dopadaju i gotovo je iznenađen pitanjima u banjolučkom studiju, koji je jedini informativno-tehnički centar BHRT na teritoriji Srpske, dok je pet preostalih u FBiH.
Novinarki se obraća na ti, polemiše sa njom, odgovara pitanjima, te produbljuje nacionalističke strasti negiranjem nesumnjivog zločina nad srpskim civilima u Kravici, navodeći ih kao legitiman vojni cilj i da zbog toga nikada neće odati poštu nevinim žrtvama.
Isto tako, postaljamo pitanje urednicima i menadžmentu BHRT, zbog čega svake godine prave cjelodnevne prenose događaja iz Potočara uživo ili nedavno otvaranje obnovljene džamije Arnaudije u Banjoj Luci, a nisu prenosili na isti način ceremoniju osveštanja obnovljene Saborne crkve u Mostaru ili manastira Žitomislić iz 15. vijeka, koji su takođe srušeni u građanskom ratu?
Zašto ih nikada nema na komemoracijama u Sijekovcu, Garavicama, Mrkonjić Gradu, Dobrovoljačkoj ulici, Tuzlanskoj malti... te zašto uživo ne prenose nikada događaje iz Donje Gradine?
Nažalost, ne samo to – već UNRS detektuje očigledan i veliki napor, koji se ulaže na BHRT, da se u slučaju hrvatsko-muslimanskog logora smrti - Jasenovac, pri izvještavanju nikako ne upotrijebi termin „genocid“.
Umjesto da zaštiti svoju novinarku, Mirelu Savić, od harange i prijetnji (neke od njih čak nasiljem i smrću), koje joj bez ikakve krivice upućuju kroz medije i po društvenim mrežama u Federaciji BiH, uprava BHRT ne samo da to nijemo posmatra – već se i sama priključila ovim napadima.
Ukoliko javnosti u najhitnije ne odgovori na ovdje postavljena pitanja, menadžment BHRT će zacementirati uvjerenje građana Republike Srpske, da je samo na papiru javni radio-televizijski servis Bosne i Hercegovine, a da se u praksi aktivno ponaša kao servis samo jednog naroda; na kojem je pitanje o stradanju Srba - ne samo neprimjereno, već se njegovo postavljanje i kažnjava.
