Poslanik SNSD u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Sanja Vulić izjavila je da odnos Tužilaštva BiH prema srpskim žrtvama jasno govori o odnosu prema Srbima u BiH, a to potvrđuje i odluka Tužilaštva BiH o nesprovođenju istrage u vezi sa ratnim zločinom nad 39 osoba srpske nacionalnosti na području Prijedora 1992. godine.
Duboko vjerujem da u Tužilaštvu BiH ima čestitih i poštenih ljudi, a kakav vrag upravlja njima, to samo oni znaju. Incko nam je zabranio da mislimo i govorimo, došao je novi tutor političkom Sarajevu, visoki predstavnik bez legitimiteta i sve su to koraci koji su očekivani s ciljem stvaranja unitarne BiH – istakla je Vulićeva za Srnu.
Komentarišući odluku Tužilaštva BiH o nesprovođenju istrage u vezi sa ratnim zločinom počinjenim nad 39 osoba srpske nacionalnosti na području Prijedora 30. maja 1992. godine, ona je napomenula da će Republika Srpska dokazati istinu i činjenicu da srpski sinovi nisu ništa manje vrijedni od bošnjačkih ili nekih drugih.
– Srbi su nepobjediv i ponosan narod i uspjećemo i u ovoj borbi iako smo sami protiv svih. Mi smo vjerujući narod i znamo da pravda i istina moraju izaći na vidjelo – dodala je Vulićeva.
Tužilaštvo BiH donijelo je odluku o nesprovođenju istrage u vezi sa ratnim zločinom počinjenim nad 39 osoba srpske nacionalnosti na području Prijedora 30. maja 1992. godine, saznaje Srna.
Nekadašnji Centar javne bezbjednosti Banjaluka podnio je 28. septembra 2010. godine izvještaj o napadu na Prijedor protiv Asima Muhića, Kemala Alagića, Jasmina Blaževića, Ferida Delkića, Halima Mešića, Edina Čajića, Merima Čauševića, Slavka Ećimovića, Suada Karagića, Izeta Mešića i Nedžada Babića zbog postojanja osnova sumnje da su počinili krivična djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva.
Postoji i osnovana sumnja da su počinili i ratni zločin protiv ranjenika i bolesnika, protiv ratnih zarrobljenika, kao i krivično djelo organizovanje grupe ljudi i podstrekavanje na činjenje krivičnih djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina.
Prema saznanjima Srne, izvještaj je teretio Muhića, Alagića, Ećimovića, Mešića i Karagića da su planirali, pokrenuli, naredili, učinili i podstrekavali činjenje krivičnog djela ratnog zločina nad civilnim stanovništvom, naseljima, pripadnicima Vojske Republike Srpske i licima zaštićenih međunarodnim pravom.
Krivična djela izvršena su nad 39 osoba srpske nacionalnosti i to 20 pripadnika Vojske Republike Srpske (osam njih je ubijeno, osam ranjeno i četiri zarobljeno) i 19 civila (šest ubijeno, 13 ranjeno).
U obrazloženju Tužilaštva BiH navodi se da prikupljena obimna dokumentacija i saslušan veliki broj osoba, ali da rezultati sprovedenih analiza, kako kažu, “nesporno ukazuju da nema osnova sumnje, jer nema dokaza da se zaista desio ratni zločin”.
Zanimljivo je da je u tadašnjem izvještaju, uz brojnu dokumentaciju i izjave svjedoka o svim ubijanjima i zarobljavanju vojnika i civila tog 30. maja 1992. između ostalog, zadokumentovan i napad na policijsku stanicu i vozilo saniteta što dodatno dokazuje apsurdnost obrazloženja Tužilaštva BiH.
