Nedopustivo je to što je MUP Unsko-sanskog kantona zabranio održavanja komemorativnog skupa u Garavicama kod Bihaća, trećem po veličini stratištu srpskog naroda u Drugom svjetskom ratu, jer se time žele minimizirati zločini počinjeni nad Srbima, ističe direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Milorad Kojić.
"Zabrana obilježavanja 78 godina od stradanja u Garavicama predstavlja ponavljanje zločina", izjavio je Kojić i naglasio da će biti preduzete mjere da bi bio odat pomen stradalima.
Prema njegovim riječima, MUP Unsko-sanskog kantona zabranjuje događaj koji nema nikakve pretenzije da provocira bilo koji drugi narod.
"U Garavicama je stradao veliki broj Srba. Godinama je obilježavanje bilo dostojanstveno, bez bilo kakve provokacije prema bilo kojem narodu. Nevjerovatno je ponašanje institucija iz Federacije BiH", naglašava Kojić.
On ističe da se zabranom takvih skupova pokušava na svaki način minimizirati svaki zločin nad srpskim narodom i kao jedine žrtve isključivo prikazati bošnjačke.
"To se ne može dopustiti i mi ćemo sigurno naći način kako da odamo pomen svim stradalima i u Garavicama i u drugim mjestima", kaže Kojić.
On napominje da ovakvih primjera, nažalost, ima mnogo i da takvo ponašanje treba osuditi.
"Oni stavljaju velike mjere obezbjeđenja kada je riječ o Dobrovoljačkoj ulici i Tuzlanskoj koloni, navodeći da su ti skupovi bezbjednosno problematični. Mi nećemo zaboraviti naše stradalnike i preduzećemo određene mjere. Komemorativni skupovi na Garavicama i drugim mjestima na području FBiH moraju biti održani", poručuje Kojić.
Ministarstvo unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona odbilo je zahtjev Odbora Vlade Republike Srpske za njegovanje tradicije oslobodilačkih ratova za održavanje skupa na Garavicama, rekao je predsjednik Odbora za zaštitu prava Srba u FBiH Đorđe Radanović.
Garavice su mjesto masovnog pogubljenja, masovna grobnica i spomen-područje u neposrednoj blizini Bihaća. Početkom Drugog svjetskog rata 1941. godine ustaše su počinile masovni pokolj srpskog civilnog stanovništva u kojem je ubijeno oko 12.000 ljudi, među kojima veliki broj djece.
Ubijeni stanovnici Bihaća i okoline su bili skoro isključivo Srbi i u manjem broju Jevreji.
Ovo stratište je zapostavljeno nakon Drugog svjetskog rata jer su činjenice o zločinu i pokolju nad civilima u Bihaću, koji je sprovela Nezavisna Država Hrvatska, držane daleko od očiju javnosti bivše Jugoslavije.
