Tradicija duga gotovo vijek i po, tajni recept, prepoznatljiv okus i miris, omiljen širom Evrope, proizveden u Banjaluci, njemu su Banjalučani zahvalni, jer su imali gradsku rasvjetu i prije Zagreba – to je sir trapist.

U cik zore muža krava, svježe mlijeko pravac na minimalnu preradu, usiravanje s posebnim kulturama iz Francuske, presa, usoljavanje, kalup za dobijanje prepoznatljivog koluta, a onda zri tri mjeseca. Ušli smo u carstvo sira, tajni sastojak nismo saznali. Niko ga, mimo redovnika trapista nije saznao još od 1882. godine kada su ga krenuli proizvoditi u Banjaluci.

"To je sir koji je bio prepoznat i tada. Bio je na kraljevskim dvorovima u Beču, u Beogradu, naravno, prodavao se i stanovništvu. Mi smo nastavili proizvodnju 2008. kada je redovnik išao ponovo u Francusku da dobijemo recepturu samostana trapista i da nastavimo taj kontinuitet, koji je u jedno vrijeme bio prekinut, jer se desilo da su ga oni radili u samostanu za svoje potrebe, ali pater Mohor je iznenada preminuo 1996. godine i nije nikome ni rekao recept, budući da tada nije bilo ni interesa, tako da nismo imali nastavak toga. 2008., kada je Caritas napravio ovu farmu, stekli su se uslovi, jer smo imali mlijeko, kao sirovinu koja mora biti kvalitetna da bismo dobili finalni proizvod. Dosta rada ide u to. Ovdje u zrioni sir se svakodnevno okreće, čisti, da bi se dobio taj kvalitet i da bi njegovo zrenje što ravnomjernije", rekao je Draženko Budimir, direktor zemljoradničke zadruge "Livač".

Valja brinuti o 300 grla stoke, 100 muznih krava, 150 hektara zemljišta pokrivenog stočnom hranom. Sve to rade vrijedne ruke 18 zaposlenih u ovoj zemljoradničkoj zadruzi. U sezoni im stigne dodatna pomoć. Kada se sve zbroji, od farme živi oko 100 porodica. Oni su direktno ili indirektno zaslužni što je sir iz Banjaluke obišao gotovo cijeli svijet. Ipak, najviše pažnje posvećuju domaćem tržištu.

Nerijetko u "Livač" svrate komšije. Svrate i turisti. Ne samo po sir, usput se okrijepe i pivom. Jednostavno, jedno drugo vuče, a trapisti su i po tome poznati. U "Livaču" sada proizvode pivo za svačije nepce.

"Za trapiste je specifično, budući da je to strog red, sada da neko ne misli da su oni pili pivo, pa se napijali, nije tako bilo. Njima je pivo bilo prehrambeni artikl i nisu ga svi pili. Samo redovnici koji su bolesni imali su pravo na jednu kriglu piva i oni koji rade u polju", dodaje Budimir.

Da li je zaista tako dobro kako pričaju, morali smo se i sami uvjeriti. Nakon dugog snimanja, valja se i okrijepiti. Kako drugačije, ako ne uz kriglu piva. Osim naše pohvale, hvale se, stižu im sa svih strana, pa i iz krajeva poznatih po ovom piću.

Siječe se sir trapist, toči se trapističko pivo, ali ne samo to. Trude se u "Livaču" udovoljiti svima.