Bol je samo jača iz godine u godinu, svaka godina je sve teža. Mom sinu je 19. maja trebalo da bude 28. rođendan. Oni koji su rođeni iste godine kao on sada su mladi ljudi koji rade, stvaraju svoje porodice i dobijaju djecu.
Ispričala je to za "Nezavisne" Željka Tubić, majka jedne od 12 banjalučkih zvjezdica čiji se život ugasio 1992. godine zbog nedostatka kiseonika u banjalučkom porodilištu.
Prva beba je umrla 22. maja 1992. godine, a do 19. juna iste godine život je izgubilo još 11 beba, i to sve zato što neophodni kiseonik nije mogao biti dostavljen kopnom zbog ratnih dejstava, a ni vazdušnim putem, jer je na snazi bila zabrana Savjeta bezbjednosti UN-a za letove iznad BiH.
Dvanaest banjalučkih zvjezdica postalo je simbol kršenja ljudskih prava i neljudskosti međunarodne zajednice, a agonija je prekinuta probojem koridora, poznatog kao "koridor života", i spajanjem banjalučke regije sa ostalim dijelovima RS i Srbije.
Trinaesta beba Slađana Kobas bitku za život izgubila je sa 14 godina, a četrnaestoj bebi Marku Medakoviću nedostatak kiseonika ostavio je trajne posljedice.
"Svake godine u periodu oko njegovog rođendana uzmem godišnji odmor, jer tada ne mogu funkcionisati, ne može niti jedna od nas majki. Ja sam sa 15 godina izgubila svoju majku, ali sam to nadoknadila kada sam dobila djecu. Gubitak djeteta ne može ništa zamijeniti", kazala je Tubićeva.
Dodala je da svu djecu koja su rođena iste godine kada i njen sin, djecu koja su sada odrasli mladi ljudi, gleda drugačije i ne može da se ne pita kakav bi bio život njenog sina da je te ratne godine bilo dovoljno kiseonika u banjalučkom porodilištu.
"Stariji sin, rođen 1990. godine, i ja svake godine ovaj dan provedemo svako u svom svijetu. Sinu njegov brat nedostaje, mada o tome ne želi da priča, ali preguramo nekako taj dan i nastavimo dalje", rekla je Tubićeva.
Bol ovih majki je dokaz da vrijeme ne liječi baš sve rane, a Tubićeva kaže da ni kažnjavanje onih koji su odgovorni za smrt ovih beba ne bi vratio mir majkama.
"Kazna za krivce može dati samo pravnu satisfakciju. Voljela bih da postoji način na koji se mogu izbrisati ta tuga i taj bol. Da postoji, ja se ne bih libila da to tražim. Ali, ne postoji. Mi majke svake godine sa bolom u grudima, u duši, dolazimo da položimo vijence na spomenik našim bebama, bebama koje su promijenile tok rata", kazala je Tubićeva.
Tubićeva je i sekretar Udruženja "Dvanaest beba", koje je oformljeno u saradnji majki nastradalih beba i institucija RS.
Ona je istakla da majke 12 banjalučkih zvjezdica i dalje nemaju sređen status, te da primaju invalidninu u iznosu od 89 KM, koju dijele sa supružnicima.
"Sada je ostalo samo sedam majki u RS. Razgovarali smo sa nadležnima i nadamo se da će se naš status ubrzo riješiti, da možemo normalno i bezbrižno, nakon svega što smo prošle, dočekati starost, da ne budemo na teretu svojoj djeci za koju živimo", navela je Tubićeva.
Istakla je da bi po smirivanju situacije u vezi sa virusom korona trebalo da održe sastanak u vezi s njihovim statusom sa Duškom Milunovićem, ministrom rada i boračko-invalidske zaštite RS, Radovanom Viškovićem, premijerom RS, i Željkom Cvijanović, predsjednicom RS.
OBILJEŽAVANJE 28 GODINA OD STRADANJA 12 BEBA
U Banjaluci će danas biti obilježeno 28 godina od smrti 12 beba u Kliničkom centru Banjaluka zbog nedostatka kiseonika, najavljeno je iz Republičke organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila.
U saopštenju je navedeno da će zbog trenutne epidemiološke situacije u Srpskoj izazvane virusom korona vijence i cvijeće položiti samo majke stradalih beba i delegacija ove organizacije.
U 10.00 časova biće služen parastos i položeno 12 ruža na spomenik 12 beba na Novom groblju, dok će u 11.00 časova biti položeno cvijeće na Spomen-obilježje "Život", pored zgrade "Pošta Srpske".
Odlukom Savjeta bezbjednosti UN u maju i junu 1992. godine bili su zabranjeni međunarodni letovi, čak i oni sa bocama kiseonika iz Beograda za Banjaluku, zbog čega je preminulo 12 tek rođenih beba koje su bile u inkubatorima.
Vojska Republike Srpske je nakon ovog tragičnog događaja probila koridor u Posavini i oslobodila pravac prema granici sa Srbijom, koji su do tada blokirale muslimanske i hrvatske snage.
Kao datum bilježavanja ovog događaja uzima se 22. maj, jer je na taj dan 1992. godine, zbog nedostaka kiseonika, umrla prva od 12 beba, a ostale su preminule do 19. juna te godine.
Organizator obilježavanja je Republička organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila.
