U Drvaru, gdje su korijeni duboki, a snovi veliki, jedanaestogodišnji Jovan i sedmogodišnja Еmilija Bursać osvajaju zlatne medalje u džudou poput pravih šampiona. Na međunarodnom takmičenju u Banjaluci bili su najbolji.
"Očekivao sam neku medalju, nisam znao koju. Ipak sam osvojio zlato, tako da sam veoma srećan.", kaže Jovan Bursać, dobitnik zlatne medalje.
"Mislila sam da ću dobiti nešto i bila sam strpljiva. Puno vježbam i smiješno izgleda. Kako, da mi malo opišeš to? Pa obično se on i ja i tučemo", kaže Еmilija Bursać, dobitnik zlatne medalje.
Lijepa je i velika Banjaluka, ali je rodni Drvar u srcu, kao i Republika Srpska.
"Oni žive ovdje i znaju za Republiku Srpsku i svi pružamo veliku snagu i ljubav za nju. Drvar volimo naravno, ali ovdje ljudi koji žive samo spominju Srbiju i Srpsku", kaže Božana Bursać, majka.
"Najviše volim da budem u Drvaru, jer je ovdje možda najbolje i jer je svjež vazduh. Imam mnogo drugara", kaže Jovan Bursać.
"Volim da šetam s roditeljima, ovdje je lijepo biti", kaže Еmilija Bursać.
Jovan i Еmilija sa istim žarom osvajaju i fudbalski teren, atletsku stazu i folklornu binu. Ništa to ne bi uspjelo bez velike podrške roditelja.
"Samo treba biti strpljiv i pronaći sebe u nečemu i treba njima posvetiti vrijeme. Primijetila sam da danas dosta djece nema tu ljubav koju žele od roditelja. Ja mislim da je to najveće bogatstvo kad se ima, da se nekome pruži ljubav", kaže Božana Bursać.
Brat i sestra su veliki borci na sportskim terenima a biće i na onim životnim. Planove za budućnost već imaju.
"Nekako fudbal mi je blizu srca i to mi je želja", kaže Jovan Bursać.
"Voljela bih da budem slikar, pisac, automehaničar, policajac kao moj tata i fudbaler", kaže Еmilija Bursać.
Obećali su da će i dalje nizati uspjehe, ali gdje god ih život odvede, Drvar će uvijek biti mjesto prvih pobjeda i snova koji su ih oblikovali.
