Cijena rada ili cijena poniženja

"Ja mislim da plate generalno moraju da idu gore. Znam koliko je to opterećenje, posebno za male preduzetnike. Međutim, ako ćemo se boriti protiv sive ekonomije, plata definitivno mora biti veća, između hiljadu i po i dvije. Pogotovo ako je bračna zajednica, onda je to minimum za normalan život",

"Znam da su poslodavci protiv toga, ali bi trebalo voditi računa da se ipak poveća plata zbog stalnog rasta troškova života",

"Nisu u skladu sa životnim standardima. Kod nas ovdje, mislim da bi najmanja plata trebalo da bude barem dvije hiljade",

"Ja ne vjerujem da ćemo dobiti, ostaće na hiljadu, ali jedno hiljadu i po bi trebao biti minimum", neki su od komentara građana.

Jedni govore o stabilnosti budžeta, drugi o preživljavanju. Sindikati poručuju: ako ne dignemo plate, dignuće se radnici i otići. Nijedna zemlja ne može opstati ako joj radnici bježe, a oni koji ostaju broje svaki fening.

"Sve plate moraju da rastu, od najniže koja iznosi 900 KM, i koja se ne mijenja već dvije godine, do plate KV radnika, srednje stručne spreme i visoke. S tim da ćemo mi apostrofirati da najveće povećanje bude za radnike KV i srednje stručne spreme jer je takvih radnika najviše u privredi Republike Srpske", rekao je Goran Stanković, predsjednik Saveza sindikata Republike Srpske.

Privredna komora Srpske nije za povećanje. Umjesto o minimalnoj zaradi, govori se o opterećenju privrede i izdržljivosti sistema. Poslodavci ističu da bi rast plata morao DA prati ekonomske pokazatelje, potrošačke cijene, industrijsku proizvodnju i kretanje društvenog proizvoda.

"Mi smo tražili i pokrenuli inicijativu, i nadam se da će u skorijoj budućnosti ići u proceduru, jeste da se utvrdi izračunavanje okvira za rast i kretanje minimalne plate. Da se uvrste svi ekonomski parametri koji su bitni što se tiče minimalne plate i standarda radnika. Prvenstveno, rast potrošačkih cijena", rekao je Zoran Škrebić, predsjednik Unije poslodavaca Republike Srpske.

Kad se rad ne cijeni, država se polako gasi. Ne od kriza i sankcija, nego od praznih novčanika i punih autobusa koji odlaze.