“Najviše iz sažaljenja prema mom narodu i uvijek sam ih žalila što mi ih je uvijek neko ubijao i uništavo i što nemaju svetinja i zato sam se vratila, to je sve milost božija gdje bi to meni došlo u glavu ništavnoj da nije milost božija. Sve to milost Božija čini prema mom narodu”, kaže mati Hristina.

Godinama je živjela u stičevoj kući bez struje i vode jer je njena odavno srušena. Vjerovala je i uspjela, u korićkom kršu  nikla je drvena crkvica.  Uz pomoć vjernika nicali su i drugi objekti.

Izgradnjom ove bogomolje u svom rodnom selu mati Hristina kaže da je ostvarila svoj najveći životni san. Kaže da su joj dosta pomogli vjernici iz svih dijelova Hercegovine. Ipak, mještani bilećkog sela Korita najviše zahvalni mati Hristini kažu da se sa njenim povratkom vratio i život u selo Korita.

Za mati Hristinu i manastir sv Jovana Kroštanskog  čulo se nadaleko. Na pola puta između Bileće i Gacka, nedaleko od stradališta Korićke jame, krivudav makadamski put brojne vjernike dovodi do bogomolje.

“Bogu hvala svaki dan sve više dolaze i to me raduje, sve kažu da najviše vole doći ovdje ali ja sve mislim da je to blagoslov Božija da moje nije ništa, šta ja kome trebam još sada ostarjela i izlapila”, kaže mati Hristina.

Mati Hristina ima 82 godine, a s njom trenutno boravi još jedna monahinja. Kaže - voljela bi da ih je više jer je napravljen veliki konak a i svaka pomoć je dobro došla.