Jovan se naziva Krstiteljem jer je u rijeci Jordan krstio Gospoda Isusa Hrista, te Pretečom zato što je najavljivao dolazak Hristov i pozivao ljude na pokajanje.

Ovaj svetitelj rođen je od starijih roditelja - oca, sveštenika Zaharija i majke Jelisavete, Bogorodičine rođake.

Kada je Jelisaveta ostala trudna, Zaharije je zanijemio. Kada se rodio Preteča, od njegovog oca Zaharija je zatraženo da na pločici napiše ime djeteta i kada je on napisao sinovljevo ime, istog časa je progovorio.

Kao mlad Jovan je otišao u pustinju gdje se hranio korijenjem i divljim medom. U propovijedima je kritikovao moralno posrnuće svojih savremenika, pozivajući ih da se pokaju i vrate životu po Božijim zakonima.

On je krštavao ljude u rijeci Jordan, govoreći im da ih on krsti vodom, a da za njim "ide onaj koji će ih krstiti Duhom Svetim i ognjem".

Jovana Preteču je pogubio judejski kralj Irod. U kalendaru SPC Svetom Jovanu se čini pomen tri puta godišnje, i to, osim Ivanjdana, još i 20. januara - Sabor Svetog Jovana Krstitelja - Jovanjdan, te 11. septembra - Usjekovanje glave Svetog Jovana Krstitelja.

Srbi ga posebno poštuju i kao zaštitnika dve vrlo važne ustanove - kumstva i pobratimstva.

Narodno praznovanje Ivanjdana potiče iz predhrišćanskog perioda, od ratarskog kulta u kojem se slavi sunce kada u vrijeme ljetne dugodnevice isijava najveću snagu, kao i početak žetve.

Među nizom živopisnih običaja vezanih za taj dan posebno mjesto ima branje ljekovitih trava i pletenje vijenaca od ivanjskog cvijeća, praćeno pjesmom djevojaka.

U predvečerje toga dana, u mnogim slovenskim krajevima palile su se po brdima ivanjske vatre (kresovi) oko kojih se igralo i pevalo.

Prema običajnom kalendaru, tri dana pre i tri dana poslije praznika, ne ulazi se u vinograd.

Kaže se da tih sedam dana vinograd najviše napreduje, jer ga čuva Sveti Jovan. Praznik uvijek pada u vrijeme Petropavlovskog posta, pa se ovog dana ne mrsi.