On od ranog djetinjstva posveti sebe na službu Bogu, i u mladim godinama se zamonaši zajedno sa svetim Teofilaktom Nikomidijskim u dane svjatješjeg patrijarha Tarasija, koji ih obojicu i posla u manastir na obali Crnoga mora. Podvizavajući se tamo u monaškim trudovima, oni obojica veoma odoliše u vrlinama, i molitve njihove stekoše veliku silu pred Bogom.

Jednom u vrijeme žetve bješe silna žega i mnogi bez vode iznemogavahu od žeđi; ova dva svetitelja se pomoliše Bogu i učiniše te suv bakarni sud stade točiti vodu u dovoljnoj količini. Jer Gospod ispunjuje volju onih koji Ga se boje i uslišava molitve njihove. Ovo čudo podsjeća na dva čuda: prvo, na čudo u pustinji kada Bog žednome Izrailju izvede vodu iz kamena, i drugo - kada Bog radi Samsona, koji je umirao od žeđi, učini te poteče voda iz suve magareće čeljusti.

Prema narodnim vjerovanjima na današnji dan nikako se ne valja ušivati odjeća, a treba se počistiti i pospremiti kuća.

Postiđen, Lav se ispuni zvjerske jarosti, i osudi ispovjednika Hristovog na izgnanstvo. Gonjen iz jednog mjesta u drugo, svetitelj Božji pretrpe mnoge gorke muke i zlostavljanja, dok ne dostiže nebeska prostranstva i ne dobi vječni pokoj.