Srpska pravoslavna crkva i vjernici danas proslavljaju svetog Prokopija, jednog od ognjenih svetaca. Njegov dan se svetkuje kao jedan od 18 "zaprečitih" dana u godini kada se odlažu svi teži i važniji poslovi.
Sveti Prokopije potiče iz Jerusalima. Ime mu je bilo Neanije. Kada je porastao vidio ga je car Dioklecijan i toliko ga je zavolio da ga je odmah uzeo u svoj dvor, gdje je bio pri njegovoj vojsci. Kada je Dioklecijan odlučio da progoni hrišćane, poslao je Neanija u Aleksandriju s jednim vojnim odredom i naredio im da zatru tamošnje hrišćane.
Na tom putu jedne noći dogodio se jak zemljotres i Neanije je čuo Božiji glas. Taj doživljaj potpuno je promijenio život vojvode Neanija. Tražio je da mu naprave onakav krst kakav je vidio.
Umjesto da krene na hrišćane on je s vojskom ipak krenuo protiv Agarjana, i kao pobjednik ušao je u Jerusalim gdje je majci rekao da je sada hrišćanin.
Mučen je i bačen u tamnicu gdje mu se opet javio Hrist koji ga je krstio i dao mu ime Prokopije. Javno je ispovjedio svoju vjeru, znajući da će biti pogubljen. Upokojio je se 303. godine.
Običaji i vjerovanja
U nekim dijelovima Srbije današnji dan se posebno praznuje zbog zdravlja djece, dok se u nekim danas zabranjuje kupanje.
Kamenoresci, bunardžije i rudari praznovali su ovaj dan kao slavu svojih zanata. Izbjegavaju se svađe i psovanje. U nekim srpskim krajevima smatra se da je ovaj dan pogodan za svadbe, jer Sveti Prokopije pohodi i blagosilja mladence.
Vjerovanje kaže da se na Svetog Prokopija se ne valja kupati na rijeci, izbjegava se kopanje, čak i sahranjivanje. Kažu na današnji dan "ne valja bosti" ni zemlju, ni platno, jer nije dobro zbog ujeda zmija.
Još prije Nemanjića u Nišu je postojao manastir Svetog Prokopija, u kom se čuvala ruka svetitelja. Svetinja je kasnije, kad su Turci zauzeli Niš, prenesena u Prokuplje, koje je i dobilo ime po ovom mučeniku. Sudbina moštiju nije poznata od 18. vijeka.
