Prema kanonu SPC, Uspenje Presvete Bogorodice spada u red Bogorodičnih praznika i proslavlja se svake godine 15. avgusta po julijanskom kalendaru, a 28. avgusta po gregorijanskom i novojulijanskom. Do tog praznika traje i dvonedjeljni post.

Praznik je uspomena na ovozemaljsku smrt Bogorodice i, prema jevanđeoskom predanju, dan kada se ona uznijela na Nebo i predala svoj duh u ruke Spasitelja.

Narodna vjerovanja i običaji

Prema vjerovanju Srba, u periodu između dvije Gospojine (Velike i Male Gospojine) - "periodu prelaza" - važno je obaviti obrede kojima se izražava zahvalnost Bogorodici, zaštitnici žena, za rađanje djece, a zatim za rodnost i plodnost zemlje i stoke. Vrijeme između dvije Gospojine, naziva se međudnevnica, a vjeruje se da je taj period najbolji za branje plodova i ljekovitih trava. Tada žene beru međudnevičke trave: kičicu, krlju (ricinus), hajdučku travu, papričicu ili bobicu, ugaslicu, konjski bosiljak... Ovim travama liječe se razne bolesti. Takođe, ostavljaju se i "međudnevička jaja" od živine kao najbolja za jelo i rasplod.

Srbi veoma poštuju Bogorodicu, pa širom zemlje mnoge porodice slave današnji praznik kao svoju krsnu slavu. I veliki broj crkava i manastira SPC slavi Veliku Gospojinu kao svoju slavu.

Legenda kaže da je despot Stefan Lazarević, obnavljajući Beograd u 15 vijeku, napisao: "Došavši, nađoh najkras nije mjesto od davnina, preveliki grad Beograd, koji je po slučaju razrušen i zapustio. Sazdah njega i posvetih ga Presvetoj Bogorodici".

U trenutku smrti Bogorodice "apostoli počeše pevati u slavu Božju..., a sva se soba zasja od čudne svjetlosti i presveta Deva predade duh svoj u ruke Spasiteljeve ne osjetivši smrtnoga bola". "Mrtvo tijelo njeno preniješe apostoli na rukama u Jerusalim u Getsimaniju..., apostol Jovan nosio je maslinovu granu, a svetao oblak okruživaše njen odar i povorku".