U kalendaru Srpske pravoslavne crkve 8. maj je Markovdan, dan posvećen svetom apostolu i jevanđelisti Marku.
Markovdan je slava, a datum je obilježen podebljanom, crnom bojom.
Sveti apostol Marko, jedan od četvorice jevanđelista, prvi je mučenik Aleksandrijske crkve. Marko je napisao sveto jevanđelje, koje je i apostol Petar posvjedočio kao istinito. Posijao je sjeme hrišćanstva po Liviji, Amonikiji i Pentapolju.
Iz Pentapolja je otišao u Aleksandriju i tu osnovao crkvu, postavio episkope i učvrstio hrišćanstvo. Svoje propovijedi je potkrepljivao mnogim čudesima i dobrim djelima.
Stradao je od neznabožaca koji su ga uhvatili i uz silne pogrde vukli po ulicama Aleksandrije. Sav izranavljen i krvav dospio je u tamnicu, gdje mu se javio anđeo nebeski, a potom i Isus. Sutradan su ponovo počeli da ga muče, ali je on izdahnuo i otišao dušom u bolji svijet. Skončao je u mukama u Aleksandriji 68. godine, za vrijeme cara Nerona, okrutnog progonitelja hrišćana.
U narodu se ovaj praznik svetkuje uvijek 8. maja kao zavjetina u mnogim naseljima. Markovdan je takođe i krsna slava mnogih srpskih porodica.
Po narodnom vjerovanju, ako je na Đurđevan neko dočekao dan u postelji ili mu je tog dana neko predao san, što je značilo da će tokom cijele godine biti dremljiv, a možda i bolešljiv – taj treba da odspava i na Markovdan, pa će se tako izbaviti od pospanosti i bolesti.
U Leskovačkoj Moravi se smatralo da kukuruz treba okopavati od Markovdana, kada je najbolje i kupus rasađivati – da bi dobro rodio.
U Gornjoj Pčinji se Sveti Marko proslavlja pod nazivom Marko Gradobija i ništa se nije smjelo raditi da ne bi grad pobio sav rod i ljetinu.
Današnji dan, nazivajući ga Mistrovdanom, naročito su praznovali kovači vjerujući da bi im miševi izgrizli mehove ako bi tog dana radili.
