Bio je najprije samo prezviter, pošto biješe ženjen, a kada mu umre žena, blažena Teozva, izabraše ga i posvetiše za episkopa u Nisi.

Odlikovao se ogromnom svjetskom učenošću i duhovnim opitom. Učestvovao je na Drugom vaseljenskom saboru. Misli se da je on sastavio drugi dio Simbola vjere. Veliki besjednik, tumač Svetog pisma, i bogoslov.

U vrijeme cara Valenta zbačen je s episkopske stolice i otjeran u izgnanstvo. Osam godina provede ovaj sveti otac u izgnanstvu trpeljivo snoseći sve bijede i sva poniženja. Najzad skonča u dubokoj starosti koncem IV vijeka preselivši se u Carstvo Božje i ostavši kroz sve vijekove na zemlji kao veliko svetilo Crkve.

Srpska pravoslavna crkva slavi ga 10. januara po crkvenom, a 23. januara po gregorijanskom kalendaru.

Ovaj svetitelj je učinio mnogo za širenje vjere i razvoj hrišćanstva. Svetac je preminuo u bijedi, ali, prema predanju, nijednom se zbog toga nije požalio. Život je posvetio zaštiti pravde i nevinih, kao i utemeljivanju pravoslavlja u hrišćanstvu. Ljude je učio da pronađu snage za oproštaj onima koji su im nanijeli nepravdu.

Svaki vjernik danas bi trebalo da se pomoli izgovarajući ove riječi:

Bože otaca naših, čini uvijek sa nama po Tvojoj krotosti, ne napuštaj nas Tvojom milošću, no njihovim molitvama u miru uredi život naš.