Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici danas slave Svetog prepodobnog Tomu Maleina.
Prepodobni Toma prvo je bio vojvoda, proslavljen hrabrošću i bogatstvom. Snažan telom i hrabar u bitkama, on je mnogo puta odnio slavne pobjede nad neprijateljskim vojskama. Zatim, zavoljevši Hrista više od svijeta i svega u svijetu, on je ostavio sve i uzeo na sebe laki jaram Hristov - monaški čin.
Podražavajući siromaštvo i smirenost Gospoda Hrista, on je obilazio monaška obitališta, učeći se od bogougodnih podvižnika usavršavanje u vrlinama. A kada, željan najsavršenijeg podvižništva i molitve u tišini, odlučio je da ide u pustinju, pa je udostojen da noću pred njim ide ognjeni stub i sveti porok Ilija, vodeći ga u nedra pustinje.
Kad je umrla, muž je spavao s njenom majkom: I on umro pod misterioznim okolnostima na istom mjestu!
Vođen od takvih putovođa, prepodobni Toma je došao u goru zvanu Malea, do Svete Gore. Tu je usamljenički živio po Božjoj volji i uživao je božanstvena otkrivenja.
Kao što je ranije, dok je živio u svijetu, hrabro pobjeđivao vidljive neprijatelje, tako i sada, po povlačenju iz svijeta, živjeći u pustinji on neprestanom molitvom kao oštrim mačem junački je razbijao i proganjao nevidljive vojske zlih duhova.
Kao što se od ljudskih očiju ne može sakriti grad koji stoji na gori i zvezda koja na nebeskom svodu sija, tako se i prepodobni Toma nije mogao sakriti od ljudi u pustinjskoj gori Malei, na kojoj je on svojom svetošću sijao kao jarka zvijezda i ozaravao zemlju.
Kada su ljudi doznali za njega, on je postao vidjelo pomračenima i utočište onima su koji su pribjegavali k njemu, jer je on dobio od Boga silu čudotvorstva i blagodat iscjeljenja. On je čudesno iscjeljivao svaku bolest, slijepima davao vid, hromima vraćao sposobnost da pravo i lako hodaju i uspjevao je da na bezvodnom mjestu molitvom izvede izvor vode.
Stojeći na molitvi, prepodobni je sijao kao ognjeni stub, što su sa velike daljine viđali ljudi očišćenog razuma.
