Danas slavimo Obrezanje Gospodnje, dan kada je obrezan Isus Hrist.
Ipak, srpska pravoslavna crkva ne primjenjuje ovaj čin, pa se postavlja pitanje zašto, u tom slučaju, obilježavamo ovaj dan?
Osmog dana po rođenju Isus Hrist je po Mojsijevom zakonu, koji je važio za svu jevrejsku mušku djecu, obrezan. Pri tome je dobio ime Isus, kako je zabilježio jevanđelist Luka, a po čemu se i pridaje izuzetan značaj ovom datumu.
Prema Svetom pismu, Isus Hristos je preuzeo na sebe grijehove ljudskog roda, a čin obrezanja se smatra znakom očišćenja od praroditeljskog grijeha. U zapisu vladike Nikolaja Velimirovića stoji da je “Hristos na sebe primio ljudsko tijelo i podnio bol za grijeh određen”.
Obrezanje kao kazna za prvobitni grijeh
U Starom zavjetu je ustanovljeno obrezanje za oznaku krštenja i očišćenja praroditeljskog grijeha, iako se ovaj grijeh ustvari nije očišćavao obrezanjem, sve do Hristovog dobrovoljnog prolivanja krvi za ljudski rod, kažu knjige vjeronaučne.
Obrezanje je bilo kao neka kazna za prvobitni grijeh, i kao znak njegov, jer je obrezivano novorođenče, po riječima Davida, začeto u bezakonjima, i u grijesima rodi ga mati njegova. I od obrezanja ostajao je ožiljak na tijelu djetinjem.
Ispunivši zakon, Gospod je nama ostavio duhovno obrezanje, obrezanje srca – svetu tajnu krštenja, za koje je tjelesno obrezanje bila samo priprema, poručuje Srpska pravoslavna crkva.
