Pravoslavni vjernici danas proslavljaju Svetog mučenika Evdokima, kom, ni najmanje, nisu mogli naškoditi ni iskušenja svijeta, ni napadi strasti, a zbog neobičnih vrlina, svi su ga voljeli i poštovali.
Rođen u Kapadokiji od blagočestivih roditelja, Vasilija i Evdokije. U vrijeme cara Teofila (829-842) Evdokim je bio mlad oficir u vojsci.
Ali i kao vojnik on je ulagao sav trud, da živi po zapovijestima jevanđelskim.
Čuvao je čistotu svoju neporočno, i izbjegavao da govori sa ma kojom ženom osim majke svoje. Bio je milosrdan prema bijednima, brižljiv u čitanju sveštenih knjiga, i još brižljiviji u molitvama Bogu. Izbjegavao je sujetne zabave i praznoslovlje.
Usred meteža i sujete svjetske biješe kao krin usred trnja i kao zlato usred ognja. Zbog njegovih neobičnih dobrodetelji car ga je postavio za vojvodu Kapadokijskog. Na tom visokom položaju Evdokim se starao da bude pravedan pred Bogom, i pravedan prema ljudima. Ali po Božjem Promislu skonča rano, u svojoj 33 godini.
Njegove mošti pokazaše se cjelebne. Jedan sumašedši čovjek dotaknuo je njegov grob i ozdravio. Tako i jedno uzeto dijete ustade i bi zdravo.
Prema predanjima, poslije 18 mjeseci njegova majka je otvorila sanduk i našla njegovo tijelo kao živo, bez ikakvog znaka truljenja. U tom trenutku divan miris dizao se od tijela svetitelja. Mošti su mu kasnije bile prenijete u Carigrad, i sahranjene u novoj crkvi Sv. Bogorodice, koju su postrojili roditelji ovog pravednog Evdokima.
