"Što se tiče poligrafa on je za sve neka fama, osnovna definicija poligrafa je da je poligraf instrument koji registruje fiziološke reakcije orrganizma na postavljena pitanja, ta reakcija ispitanika nije uvijek proizvod laži jednostavno tijelo reaguje", rekao je Goran Keleman, rukovodilac tima za psiho-fiziološka ispitivanja.

Keleman istuče da sa postavljanim pitanjem stmuliše ispitanika.

"Odvijaju se unutrašnji procesi, emocije, on razmišlja o tome što ga ja pitam i na kraju taj fiziološki proces davanjem odgovora, mi imao reakciju na poligrafskom instrumentu dao lažan odnosno istinit odgovor", rekao je Keleman.

Do poligrafskog ispitivanja obično dođe na početku istrage. Nakon što se desi određeno krivično djelo, kada nedostaje informacija, kada se nikome ne može vjerovati. Policijski službenici koji rade na rješavanju slučaja kontaktiraju ovaj tim.

"Oni prethodno dođu, obave sa nama razgovor, daju nam detalje o krivičnom djelu, vezano za konkretan događaj i o tom licu da se pripremimo tako da nakon tog pripremnog razgovora dolazi to lice na poligrafsko ispitivanje", kaže Keleman.

Kako radi poligraf?

"Poligraf prati nekoliko tjelesnih reakcija. Upravo zbog toga ispitanik bude prikopčan na nekoliko mjesta. Oko grudi, stomaka, na prstima i na ruci. Ima tih pet-šest parametara koje prati srčani rad, krvni pritisak, puls, galvansku reakciju kože, znojenje ,disanje, fotopletizmograf, on mjeri cirkulaciju perifernih krvnih sudova takođe imamo senzore pokreta koji registruje re neke mikropokrete u slučaju da nam neko vrši opstrukciju poligrafskog ispitivanja", rekao je Keleman.

Porces poligrafskog ispitivanja zapravo počinje čim lice kroči u prostorije. Njegovo ponašanje, govor tijela, način komunikacije u startu poligrafistima otkriva mnogo. Samom poligrafisanju prethodi razovor. Uopšten, u kome lice daje neke osnovne  informacije o sebi, ali i o tome da li uopšte zna zašto je završio na poligrafu.

"Naš posao se sastoji iz toga da poligrafsko ispitivanje počinje samim ulaskom lica u hodnik, sve se prati, od ulaska, načina sjedanja, ponašanja odnosa prema nama. Samo poligrafsko ispitivanje obuhvata uvodni dio koji obuhvata uvodni razgovor, poligrafsko ispitivanje i razgovor nakon ispitivanja. U tom uvodnom se razgovara sa ispitanikom o tome da li on zna zašto je došao, da vdimo koliko zna, možda će neko doči reći nemam pojma o čemu se radi, naravno, to može biti sa svjesno manipuliše nam,a a može biti da iskreno ne znao čemu se radi. U tom uvodnom razgovoru ne govorimo mi njemu o informacije, ono nama govori, šta zna, koliko, sve zavisi od složenosti slučaja gdje mi utvrdimo ko je lice, čime se bavi, obrazovanje, status", kaže Keleman.

Odgovori sa DA ili NE

Nakon uvodog razgovora slijedi i poligrafisanje. Na osnovu svega izrečenog poligrafista postavlja pitanja. Prvo se postave testna. Odgovori se daju sa DA ili NE.

"Pitam ga o toj temi da vidim koliko zna, detalje što je razgovor iscrpniji da ja vidim koliko zna, kako bi mogao da prilagodim pitanja tokom testiranja. To traje nekih pola sata - 35 minuta, nakon čega ja sastavim pitanja vezano za konkretan događaj i onda sjeda, zakačim uređaj i dam upute kako da se ponaša", kaže Keleman

Prvo se uradi jedan probni test, na početku ispitivanja, eksperimentalni, gdje se vide reakcije ispitanika da li je on podoban za ispitivanje.

Da bi neko bi podoban mora da bude normalnog psihofizičkog zdravlja, da je odrasla osoba, da ne konzumira lijekove, alkohol ili narkotike, ali i da nije bio bez sna duže od 24 sata. Na ispitivanje mora i da pristane. Prostor u kome se vrši ispitivanje, mora da bude adekvatan i da nema spoljnih faktora. Na ispitanika ništa ne smije da utiče. Reakcija mora da bude proizvid onoga što neko zna ili ne zna o nekom događaju.

"Prvo se uzme izjava da li je lice saglasno na poligraf, njegova dobrovoljnost da prati proceduru da ono što mu ja dajem upute da on radi, ništa to nije složeno, ali zahtijeva saglasnost, pristanak", kaže Keleman.

Može li se prevariti poligraf?

Ipak, ono što sve zanima jeste, može li se poligraf prevariti?Može li se slagati i proći nekažnjeno?

Onaj ko iima teoriju da može, uglavnom griješi, jer tijelo, emociju, reakciju, prevariti ne možemo.

"To su najčešća pitanja da li se može prevariti i kolika je pouzdanost. Poligraf je kao i svaki medicinski uređaj,on tačno i precizno mjeri rad organizma, tako da se ne može prevariti ,bitno je da sam ja kao ispitivač dovoljno obučen, da znam raditi posao kvalitetno, ako ja taj posao radim kvalitetno, šanse za prevaru su jako male, gotovo zanemarive do 3% je neki procenat da se može obmanuti", kaže Keleman.

Novinarka ATV-a na poligrafu

Da li se može obmanuti provjerili smo i mi.

Novinar i urednik emisije Dosije, Vanja Vasilić, pristala je na poligrafsko ispitivanje bez ikakve sumnje na krivično djelo i po dogovoru.

"Osjećaj nije ni malo prijatan. Pitanja koja su mi postavljena su ona koja se ispitanicima obično postavljaju u testnoj fazi. Poligrafista me prvo pitao za očevo ime, nakon što sam mu rekla, počelo je testiranje. Naveo je šest muških imena, među njima i mog oca. Moj zadatak je bio da na svako ponuđeno ime odgovorim sa NE, čak i kada izgovori i tačno očevo ime", rekla je Vanja Vasilić te dodala:

"Reakcija je bila jasna. Kada sam slagala da se moj otac tako ne zove. Svi parametri su se promijenili. Puls, rad srca, disanje. I ako je reakcija jasna". 

Na poligraf ljudi različito reaguju. Od agresije do suza. Bilo je svega, kažu poligrafisti. Bilo je i onih koji su godinama bili u zatvori, prošli mnogo toga lošeg ali pravu iskrenu reakciju nisu mogli da sakriju.

"Neko dodje krene agresivno, neko krene sa strahom, neko plače, tako da su početni pristupi različiti, moramo se prilagođavati situaciji, ja se prvi iznenadim kada ispitujem, ljudi koji su bili u zatvoru preko 10 godina i onda na poligrafu kada postavim pitanje on reaguje školski u smislu da je reakcija čista, s obzirom da ti ljudi imaju iza sebe iskustva, teška krivična djela, zatvra, naslušali su se i nagledali svega, tako da pomaže", rekao je Goran Keleman, rukovodilac tima za psiho-fiziološka ispitivanja.

Neki ispitanici očekuju pomoć

Bilo je i onih koji su očekivali da im se pomogne. Da u posljednji čas pokušaju sporemiti odgovore kao da idu na ispit. A bilo je i onih koji su odlazili srećni jer su bili nevini pa uz pomoć poligrafa odagnali svaku sumnju.

"Bilo je različitih situacija, gdje neko ko uradi najteže krivično djelo ubistvo, prizna,  a na kraju kaže pomagaj, ko ti može pomoći, različito ljudi reaguju, posebno kada znaju da su nešto uradili, bio je slučaj gdje je čovjek sjedio ovdje i ja pođem da sastavim pitanja, a bila je neka knjiga na stolu o psihologiji, on u tom trenutku krenu da je lista, ne bi li se spasio, uslovno rečeno ne bi li nešto naučuo s ciljem da izmanipulše," kaže Keleman.

Oni koji nemaju veze sa Krivičnim djelom osjećaju se rasterećenije, mogu hladne glave da izadju odavde i odu kući.

"Dešavalo se i da su nam ljudi zahvaljivali, što je rijetkost, ali zato što je  i sebi i drugima i policiji dokazao da nema veze s tim", kaže Keleman.

Kada će zločince stići ruka pravde: 27 godina od otvaranja grobnice u Mrkonjić Gradu

Ko ima, a ko nema veze sa nekim krivičnim djelom, pokazuju i drugi faktori. Brojni su signali koje poligrafisti prepoznaju pa dodatno obrate pažnju kada dođe do samog ispitivanja.

"Svako mora da se ponaša u skladu sa situacijim ne možete doći u policiju pogotovo kada se sumnjičite za teško krivično djelo i sam on vama dolazi, sjeda ovdje, pitam kako si, on kaže super, nije normalna situacija da bi se osjećali super. Ili je previše susretljiv, drugo da sjedimo u restoranu, ali kad se nalazimo ovdje, nekoga je strah, neko je povučen. neko zatvoren, ali nešto ne štima", kaže Keleman.

Na poligrafu može završiti bilo ko. Tačnije onaj koga policijski službenici na bilo koji način dovedu u vezu sa počinjenim krivičnim djelom. U MUP-u Srpske najćešće je to za krivično djelo protiv života i tijela, ali i imovine.

Oko 300 ispitanika za godinu dana našlo se na poligrafu. Među njima i stari policijski znanci, koji su se na poligrafskom ispitivanju našli i po nekoliko puta. Mnogo manje žena bude ispitano, tek 15%. Tim za psihi fiziloška ispitivanja broji četiri člana. Za svoj rad dobili su i priznanja. Ove godine slave i jubilej-25 godina postojanja.