Rekao je ovo dr Goran Talić, direktor Instituta “Dr Miroslav Zotović” u intervjuu za portal Banjaluka.net, navodeći da u ovoj ustanovi pacijenti dobijaju kompletnu uslugu, od dijagnostike, ortopedske hirurgije, operacije kukova, koljena, a nakon toga i rehabilitaciju.

“Ono čim se ponosim je to da zaposleni ne idu iz Instituta. Institut pruža sigurnost. Ljudi su zadovoljni, posvećeni svom poslu. Za mene je najveća povreda radne discipline neljubaznost prema pacijentu koji je ranjiv u tom periodu kad traži našu pomoć”, ističe Talić.

Institut “Dr Miroslav Zotović” ima status referentne zdravstvene ustanove iz oblasti fizikalne medicine i rehabilitacije, ortopedske hirurgije i baromedicine u Republici Srpskoj. Možete nam reći nešto više o Institutu, koje zdravstvene usluge pružate?

TALIĆ: Baš tako, Institut je referentna zdravstvena ustanova iz oblasti rehabilitacije i fizikalne terapije, ortopedske hirurgije, tretmana hroničnih rana, baromedicine. To je bolnica u kojoj pacijent dobija kompletnu uslugu, dijagnostiku, sve vrste ortopedske hirurgije, operacije kukova, koljena, ligamentoplastiku. Nakon toga imaju i sve vrste rehabilitacija. Naročito se ističu neurološka i dječija rehabilitacija.  Tu su i usluge baromedicine, hroničnih rana. Radimo i izradu ortopedskih pomagala, njihovu primjenu i aplikaciju, tako da Institut pruža kompletnu uslugu. Pacijent kod nas ima sve na jednom mjestu. Uskoro uvodimo i magnet, tako da ćemo imati svu potrebnu dijagnostiku.

Institut “ Dr Miroslav Zotović” gotovo svi hvale kao najbolju i najorganizovaniju ustanovu. Kako to komentarišete?

TALIĆ: Dugi niz godina imamo odlične rezultate, pozitivno poslujemo. Pravimo dobru selekciju pri zapošljavanju, a zaposlenim nudimo sigurnost kada je posao u pitanju. Primanja su redovna, sve obaveze plaćene. Konstantno pratimo i napredak tehnologije iz oblasti medicine kojom se bavimo. Svi profili naših zaposlenih obavljaju sve vrste edukacija, što je takođe plaćeno. Mnogo ulažemo u napredak, edukaciju i organizaciju.

Institut funkcioniše na dvije lokacije –Trapisti, koja je glavna lokacija, te Slatina gdje se nalazi izvor termomineralne vode. Možemo slobodno reći da je Slatina jedno od najznačajnijih banjskih lječilišta u Republici Srpskoj. Šta banja nudi pacijentima kada su u pitanju terapijski sadržaji, koje usluge su najtraženije i koliki su smještajni kapaciteti kompleksa?

TALIĆ: Slatina nudi sve vrste rehabilitacije. Pacijent ima operaciju na lokaciji Trapista, a nakon nekog vremena prelazi u Slatinu gdje se radi rehabilitacija. Tu su reumatološki bolesnici, neurološki, odnedavno smo uveli rehabilitaciju onkoloških pacijenata. Nakon korone razvila se i pulmološka rehabilitacija. Zahvaljujući Vladi Republike Srpske dobili smo Park šumu Slatina, na oko 358 dunuma, koja pruža sadržaje trim staza, prostora za vježbanje. Ona će nam koristiti za razvoj pulmološke i kardio rehabilitacije. Na tom prostoru svakako ćemo planirati i pripreme sportista kao i prevenciju hormonalnih bolesti, dijabetesa prvenstveno, koji ima jako teške posljedice i čije liječenje je sada prioritet.

Institut je 2019. godine započeo sa realizacijom projekta “Banjsko rekreativni centar Šeher“ u želji da modernizuje i ponovo stavi u funkciju jedan od najprepoznatljivijih ambijenata Banjaluke. Koje usluge će pružati ovaj centar i kada možemo očekivati otvaranje?

TALIĆ: Banjaluka je praktično počela iz Šehera, potekla, razvijala se dalje. Tu ima oko 13 izvora. Banju Šeher mi smo kupili od Banke Srpske prije pet, šest godina, dobili koncesiju na ovaj prostor i krenuli u rekonstrukciju banjskog centra koji je bio poznat u Bosanskoj Krajini. Na prostoru od 7.500m2 napravili smo niz sadržaja. Imamo četiri bazena, zatvoreni i otvoreni bazen koji su povezani, terapijski bazen i dječiji bazen, saunu, tursko kupatilo, sve vrste terapija, blato. Prostor je praktično gotov, dobili smo upotrebnu dozvolu, sada slijedi opremanje i mislim da ćemo do kraja godine to sve završiti. Stavićemo ga u funkciju za jedan od naših narednih praznika.

Možete li reći kako funkcioniše ortopedska hirurgija?

TALIĆ: Vrlo značajan dio našeg Instituta je ortopedska hirurgija koja na godišnjem nivou uradi više operativnih zahvata nego sva četiri klinička centra u BiH – Banjaluka, Sarajevo, Mostar i Tuzla. To su ugradnja kukova, koljena, ligamenti koljena, ligament ramena. Tim se zaista možemo pohvaliti. Ljudi besprekorno rade po osam operacija dnevno. To su velike operacije. Ugrađuju se najkvalitetnije proteze od više dobavljača, a nabavku diktira naš operacioni blok. Sve što ljekari traže to i dobiju. Značajno je napomenuti da 90 odsto ljudi u Republici Srpskoj misli da je Institut “Dr Miroslav Zotović” banja. Institut je jedna ozbiljna bolnica koja pokriva ortopedsku hirurgiju, sve vrste rehabilitacije, izradu ortopedskih pomagala, hiperbaričnu medicinu. Samo segment u Slatini i Šeheru je banjski dio.

Kako ste uspjeli da svih ovih godina pozitivno poslujete i ulažete u nove objekte? Bez čije podrške sve ovo ne bi moglo da se realizuje?

TALIĆ: To vam je sve jedan sistem, jedan uređen sistem koji smo jasno definisali i tokom svih ovih godina uspostavljali. Bez podrške institucija ne bismo mogli sve ovo da realizujemo. Imamo odličan odnos sa Fondom zdravstvenog osiguranja, sa svim nadležnim institucijama, ministarstvom, Vladom, imamo i punu podršku predsjednika Srpske. Specifična smo ustanova. Naša ulaganja nisu išla iz planiranih investicija, već smo kretali od onog što je ekonomski praktično neopravdano. Svake godine smo pravili više usluga, Fond to nije mogao plaćati zato što nije bilo ugovoreno, ali smo narednih godina dobijali veći ugovor. Kada sam došao na mjesto direktora ugovor sa Fondom bio je 2,5 miliona KM, a sad je blizu 50 miliona KM. Mislim da ćemo iduće godine doći do 80 miliona KM. Institut se ubrzano razvija, a Fond zdravstva to ne može da prati zbog ograničenja sredstava koja se raspoređuju na sve bolnice u Republici Srpskoj. Tako da smo dosta sredstava uzimali iz kreditnog zaduženja. Od Vlade Republike Srpske smo dobili dio sredstava za gradnju Šehera, dok je većinski dio finansiran iz vlastitih sredstava. Tamo imamo četiri operacione sale, 63 kreveta i to takođe otvaramo kroz dva do tri mjeseca. Sada je u toku završna faza, slijedi opremanje. U gradu smo takođe obezbijedili prostor kako bismo olakšali ljudima koji trebaju ići na terapiju u Trapiste. Odlučili smo da im usluge budu što pristupačnije. Prostor je podijeljen na ambulantu za djecu i ambulantu za odrasle. To će biti veliko olakšanje, prvenstveno zbog lista čekanja.

Еvidentno je da Institut “Dr Miroslav Zotović” intenzivno radi na razvoju zdravstvenog turizma. Tome u prilog ide i činjenica da se godinama unazad konstantno ulaže u modernizaciju objekata, kao i u nabavku vrhunske opreme za dijagnostiku i terapiju. Činjenica je da kvalitetom usluga koje pružate možete parirati najjačim lječilištima u regiji. Pored korisnika iz Srpske i BiH, kolika je zainteresovanost korisnika iz regiona i inostranstva?  

TALIĆ: Posljednjih par godina dolazili su nam Slovenci, pacijenti iz Hrvatske, međutim, sada nam praktično nedostaje kapaciteta, pa nismo u mogućnosti da ih primamo. Ispunjavali smo obaveze samo prema osiguranicima Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske.  Mislim da ćemo povećanjem kapaciteta i razvojem ovih novih tehnologija u narednom periodu biti u prilici da primamo ljude koji nam donose novac mimo Fonda. Naš prihod od Fonda je oko 85 odsto. Priliv novca od komercijalnih usluga moramo povećati. To će prevashodno biti na lokaciji Šehera, tako da ćemo na neki način dopuniti naš budžet.

Koji je prosječan broj pacijenata i korisnika koji dnevno prođu kroz ambulante, dijagnostičke i terapijske kabinete, te bolničko liječenje Instituta “Dr Miroslav Zotović”?

TALIĆ: Dnevno imamo od 1.400 do 1.500 pacijenata. Od toga je 750 ležećih, ostali prolaze kroz dnevnu bolnicu ili dolaze na terapije kao eksterni pacijenti. Kod nas praktično nema slobodnih kreveta. Svaki premještaj iz Kliničkog centra ili bilo koje druge bolnice moramo tražiti termin. Izgradnjom ortopedske hirurgije na Slatini oslobodićemo prostor u Institutu na lokaciji Trapisti, i tu ćemo proširiti kapacitet neurološke službe, odnosno liječenje moždanih udara, povreda kičme. Kada je neurološka služba u pitanju, mi smo možda na nivou bivše Jugoslavije vodeći kada je u pitanju opremljenost bolnice. Kroz akciju S ljubavlju hrabrim srcima obezbijedili smo robotiku za rehabilitaciju djece oboljele od cerebralne paralize. Potrebna nam je ista takva robotika za odrasle i mi smo ju obezbijedili iz vlastitih sredstava. Kad sam došao na mjesto direktora 2003. bilo je zaposleno 218 radnika u Institutu. Sada ih ima 1.054. Imamo praksu primanja najkvalitetnijih ljudi. Svi koji prolaze kroz pripravnički staž ocjenjuju se na svim službama. Samo terapeuti koji su bili odlični mogu da računaju na zaposlenje. Tokom svih ovih godina ogroman novac smo izdvajali i za edukaciju, to je od 300.000 do 500.000 KM na godišnjem nivou. Cilj nam da Institut postane centar za edukaciju.

Šta je presudno za dobro funkcionisanje ustanove koja ima preko 1.000 zaposlenih?

TALIĆ: Trenutno imamo 105 ljekara, 240 fizioterapeuta, 240 medicinskih sestara, 60 radnih terapeuta, 10 psihologa i nekoliko socijalnih radnika. Za Institut možemo reći da je korektan i pouzdan poslodavac. Sve obaveze prema radnicima se ispunjavaju. Naši zaposleni u svim profilima imaju nešto veću platu od plata u ostalim zdravstvenim ustanovama. Ono čim se ponosim je to da niko od zaposlenih ne ide iz Instituta. Ljekari nikad ne odlaze. Možda godišnje ode oko pet sestara ili terapeuta, ali Institut pruža sigurnost. Ljudi su zadovoljni, posvećeni svom poslu. Za mene je najveća povreda radne discipline neljubaznost prema pacijentu koji je ranjiv u tom periodu kad traži našu pomoć.

Interesantno je to što jako mali broj zaposlenih odlazi iz Instituta. Kažite nam u čemu je tajna?

TALIĆ: Izuzetno su dobri uslovi što se tiče rada, dostupne su im sve vrste edukacija. U velikom smo problemu kada je u pitanju planiranje obrazovanja. Mi sada imamo ogroman broj terapeuta koji čekaju posao. Vrlo je bitno planirati obrazovanje, planirati zanimanja koja su deficitarna. Naši zaposleni ne odlaze od nas, ali moraju otići oni koji nisu zaposleni, a žele da rade ono za šta su se školovali.

Poslije ovoliko uspješnih projekata koje ste ostvarili, šta Vam je sada izazov, šta biste voljeli još uraditi? Kakvi su planovi za dalje?

TALIĆ: Uvijek imamo spremne projekte. To su projekti koji su značajni za razvoj infrastrukture, proširenje kapaciteta, poboljšanje tehnologije. Sva najnovija medicinska oprema dolazi u Institut na zahtjev ljekara. Na lokaciji Šehera već smo u nastavku našeg kompleksa kupili oko 5.000m2 zemlje i planiramo graditi nove kapacitete, oko 100 soba koje će biti povezane toplom vezom sa matičnim objektom. Na lokaciji Slatina već je bila prezentacija ogromnog projekta. Imamo u planu da radimo oko 100.000m2 objekata i 84.000m2 parkovske površine. Takođe ćemo obezbijediti garažni prostor za pacijente i osoblje koje dolazi.  Naša park šuma već je postala brend. Tu smo napravili oko 10.5km staza, devet mostova, 12 odmorišta, klupe za odmor, tri sportska terena sa spravama za vježbanje. Sadržaji u Slatini će biti praktično podijeljeni. Nikada ne treba miješati pacijente sa ljudima koji dolaze na odmor i rekreaciju. U okviru tog kompleksa trebao bi biti i kongresni centar sa oko 1.000 mjesta. Projekat je fantastičan. Predočili smo ga predsjedniku Republike Srpske. On ima fotografije koje pokazuje svima, što je nama pokazatelj da će to ići u realizaciju.

Nakon 20 godina uložili ste ogromnu ljubav energiju, snagu, upornost u cijelu ovu priču. Ostvarili ste zavidne rezultate. Kako?

TALIĆ: Kao što sam napomenuo na početku, Institut je jako poželjan i korektan poslodavac. Nas karakteriše sigurnost radnika, timski rad. Možda sam ja čovjek van sistema, ali Institut je uređen sistem. Posvećeni smo pacijentima i karakteriše nas individualan pristup liječenju pacijenata. Toliko terapeuta imamo da bi sa svakim pacijentom moglo da se radi jedan na jedan, što je intencija u svijetu.

Republika Srpska je bogata termalnim vodama, a pametnim upravljanjem tim prirodnim resursom mogla bi postati nezaobilazna destinacija na mapi banjskog turizma. Koliki je po Vama značaj ulaganja u banjski turizam?

TALIĆ: To je već provjereno u svim susjednim zemljama. Ljudi poklanjaju sve više pažnje zdravstvenom turizmu koje podrazumijeva spoj zdrave hrane, liječenja. Mislim da je to značajan resurs. Na užem području Banjaluke nalaze se tri banje, Slatina, Laktaši i banja u Šeheru. Sve tri banje su različite. Ono što smo mi iskoristili kroz održivi razvoj i korištenje prirodnih resursa je to da je naše grijanje u Slatini na termalnu vodu. U Šeheru takođe grijanje i hlađenje ide preko termalne vode. Od velikih investicija imamo bušenje novih termalnih izvora. Ključ našeg razvoja je termalna voda. Veliki dio vode bi se mogao iskoristiti na neki način za dogrijavanje Banjaluke. Slatinska voda otiče i mi svu tu vodu gubimo. Na zapadu je ta voda iskorištena, za plastenike, staklenike. Bili smo u Austriji, to su nepregledni plastenici koji se griju na taj način. Naš razvoj ne može da se bazira na nekoj visokoj tehnologiji. On treba da se bazira na zdravstvenom turizmu, zdravoj hrani. Naša sredina je još uvijek nezagađena, tako da mi treba da razvijamo ono što imamo.

Za kraj nam još možete reći kako izgleda jedan Vaš radni dan.

TALIĆ: Moj radni dan kreće sa spavanjem, i to oko 20 časova. Ustajem oko ponoći ili 1 čas, kada analiziram sve što je ispred mene. Obično su to zamišljeni razgovori sa ljudima sa kojima se tokom dana trebam sresti. Na posao dolazim oko 5.30h kada slijede kratki sastanci sa užim timom. Imam par ljudi u koje imam neograničeno povjerenje i za koje znam da će će mi u svakom trenutku odgovoriti na zadate zadatke. Sve to se završava do 9 časova, kada svi znaju dnevni raspored za taj dan. Naredni dan je analiza prethodnog i tako je praktično svaki dan. Svih ovih 20 godina mi je prošlo u trenu, u treptaju oka. Sav svoj život i rizike iz privatnog prenio sam u državno. Nisam čekao da se skupi novac nego sam otvarao nove mogućnosti za ulaganja. Ono što je možda interesantno, radili smo po dva-tri projekta odjednom. Nije bilo jednostavno raditi to uporedo, ali smo uspjeli. Ponosan sam na ljude koji rade sa mnom. Poznat sam po tome da o tehnologiji ne znam ništa, većinu telefonskih brojeva znam napamet, imam primitivni telefon i ne znam poslati mejl. Ali imam mnogo ideja. U Slatini imamo dosta prostora na različitim lokacijama. Imamo lokaciju od oko 6.000m2 o kojima razmišljam da se naprave stanovi za zaposlene. Kod nas je karakteristično da su zaposleni uglavnom mladi ljudi koji stupaju u brakove između sebe. Za Institut “Dr Miroslav Zotović” možemo reći da je porodična firma. Mislim da to podiže odgovornost i ljubav prema kolektivu. Meni je najvažnija posvećenost prema ustanovi u kojoj rade. Moja majka je počela i završila svoju karijeru u Institutu. Kada je ona otišla u penziju došao sam ja. Sva moja sjećanja su vezana za Institut i posvećen sam toj ustanovi.

(Foto: A. Stupar)

Pratite nas i putem Vibera