Kao posljedica mjera koje je prošlog mjeseca preduzela američka administracija donesena je odluka o prekidu poslovanja UNA televizije u BiH, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Makedoniji, kao i o gašenju firme UNA World Network.
Ovim povodom oglasila se i Dubravka Gajić, glavni i odgovorni urednik UNA TV.
"Karaktere ljudi i životne situacije daleko lakše hendlam nego emocije. Svoje sam utomila davno na teži način naučivši da su ljudske zvijeri uvijek žedne tuđe nesreće i tuge. Moje emocije stoga rezervisane su za moja četiri zida. Ipak danas, teško ih je izbjeći.
Nisam očekivala UNU, nisam uopšte očekivala da ću se vratiti u novinarstvo. Ali desilo se. Počela sam od početka, bukvalno. Bez prostora, bez sjaja i glama kako obično ljudi misle da ušetaš u blještavilo, jer drugima je sve lako. Sjećam se težine prvih dana kada niko nije htio da pređe na UNU zbog prethodnika koji je regrutovao ljude. Sjećam se podsmjeha ljudi i čaršijski upućenih poruka preko „dobronamjernika“, projekat neće zaživjeti, ali jbg ne znaju oni mene, kaži mi ne i ja prolazim. Prošla sam, od NЕ do DA, ne isključivo novcem kako se priča kada žele da nas unize (inače da vam otkrijem tajnu ja isključivo za novac radim, jer obično me to traže kada treba da platim račune i hranu), već uslovima rada koje sam nudila. Spojila nespojivo u samo malo nesavršen spoj kojem je jedina granica bila profesionalizam. Sa tim ljudima sam gradila svaki UNA.DAN, svaku emisiju. Uložila znanje i energiju, Bogu hvala sasvim neskromno imam i jedno i drugo i za samo dvije i po godine UNA BiH ušla je među prvih 10 po gledanosti. Nije više bio problem koga ću dovesti, novinari su se nudili sami. Moje novinarčine poznajem u dušu, znam im loš dan, poznajem im osmjeh, znam im rečenicu, znam im mane i prednosti, koristim ih isključivo da iz njih izvučem maksimum. U čijem god timu da budu, biće onakvi kakvi su im menadžeri. Jer treba znati.
Kakve smo sve prepreke savladavali, jer mi smo pokrivali tržište BiH, što znači maksimalna poralizovanost. Sagovornici neće da daju izjave – etiketirali nas – Dodikovi. Po čemu pitam? Za dvije i po godine po jednom gostovao u „Reaktoru“ jednom u UNA.DAN-u. Neka se zbroje ovi što su nas etiketirali, neka zbroje i druge vladajuće. Znate li da ima vladajućih u Srpskoj koji NIKADA nisu htjeli dati izjavu za UNU jer je nisu osjećali dovoljno svojom? Pitajte opoziciju čiji smo da li smo ih zaboravljali. Znate li kako smo na mala vrata otvarali sagovornike u Sarajevu, koliko odbijenica smo dobili i od političara iz FBiH, pa i vrtića, ali nismo stali ni posustali. Znali smo da se kredibilitet gradi profesionalizmom. I eto nas u prvih deset za samo 2,5 godine – ponoviću to – jer to je uspjeh, a uspjeh se ovdje ne prašta.
Da se vratim na moj tim, kako sam ih sastavljala tako sam osjećala da sa njima želim da podijelim kraj. Kraj koji ničim nismo izazvali. Bezuman pucanj u medij – demokratija se okreće u grobu. Ali nemojte misliti da ovo ide samo na teret američke ambasade ide i na one prvospomenute „dobronamjernike“ koji se ovih dana odaju u svojoj posvećenosti postavljanju klipova i patvorene tuge.
Čitam divne komentare ljudi koji su nas prepoznali kao profesionalce i hvala im. Ima i onih, koji čovjekom nikada neće biti jer to je zaista teško, to zahtjeva intelekt i empatiju. Ti me ne interesuju. Svi ćemo mi naći posao i nećete vjerovati (ovo za pogane, jer ja baš volim da nazovem stvari pravim imenom) imati platu, ali ovakve uslove teško, ovo je žal za njima.
Hvala mojoj ekipi", navela je ona.
