Nekoliko puta mijenjali su ognjište, ali su sa sobom nosili uspomene i običaje. Uz slavski kolač, žito, svijeću i bogatu trpezu Sveti Georgije dočekuje se i danas u porodici Trivić. Najvažnije je da smo svi tu na okupu, kaže baka Danica koja ni u desetoj deceniji života ne želi da posao šefa kuhinje prepusti nekom drugom.
"Mi stariji malo to po starinski više spremamo. Proslavljali smo dok je muž bio živ zajedno, poslije njega ja, tako djeca pomognu i onda i oni su preuzeli i tako, ovaj jedan sin ostao, a ovi drugi slave kod svoje kuće", kaže Danica Trivić.
Sa kumovima, prijateljima i prijateljima Trivići dijele radost Svetog Georgija. Nekada ih je za slavskom trpezom, kažu, sjedilo mnogo više.
"Živimo za taj dan, dogovaramo se cijelu godinu. Nažalost sve je manje ljudi koji mogu doći, ja sam svojim sinovima zavještao slavu i moji sinovi odvojeno slave, a mlađi brat i ja smo ostali s majkom dok je ona živa", kaže Ranko Trivić.
Na krsnu slavu prisjećaju se predaka i svega što su im oni u amanet ostavili. Uz čašicu ljute i dobar zalogaj-priče ne manjka, a tu je i poneka anegdota.
"Kad su krenuli ovi kolači koji se, da tako kažem, brzo raspu kaže moja žena je pravila takve kolače da iz sela dođe u grad i može se vratiti kolači ostanu isti", kaže Rade Trivić.
Đurđevdan je u srpskom narodu praznik sa najviše običaja i jedna od najčešćih krsnih slava.
