Ovaj praznik uvijek pada uoči Svetog velikomučenika Dimitrija, zbog čega se i nazivaju Mitrovske zadušnice. U crkvama će se obilježiti Svetom liturgijom i parastosom, na kome sveštenik vinom preliva žito, a poslije službe se obilaze groblja.

Na grobove se nose svijeće, a sveštenici obavljaju pojedinačne parastose i čitaju molitve za preminule. Ako nije moguće otići na grob pokojnika, njima se služi pomen u crkvi. Prema učenju Crkve, na Zadušnice se vijernici mole u hramovima i na grobljima za pokoj duša umrlih, a čine i milostinju.

U crkvi se na Zadušnice pominju i riječi Svetog Jovana Zlatoustog, jednog od najvećih bogoslova četvrtog veka hrišćanske propovedi:

Pomozite pokojnima i pominjite ih. Ne oklijevajte da pomognete onima koji su otišli i prinesite vaše molitve za njih.

Zadušnice nikada nisu u vrijeme posta, niti padaju u postan dan, jer su uvijek u subotu. Peku se kolači od bijelog brašna, koji se ponekad zovu "prosfore". Spremaju se rakija, pivo, vino, voda, a u nekim mjestima se iznosi i žito.

Nosi se onoliko svijeća koliko se mrtvih pominje. U svim krajevima Srbije na grobove izlazi sveštenik da okadi grob. Ako je nekim slučajem sveštenik spriječen da dođe, onda neko od prisutnih tamjanom obavi prekađivanje.

Zajedničko za zadušnice u svim krajevima jeste izlazak na groblje i organizovanje posluženja na grobu. Nekad su to samo pita, pecivo, kafa i voda. Ponegdje se iznesu kuvana jaja i pečenje. Na groblju se valja poslužiti makar jednim zalogajem, običaja radi.

Ponudama se služe rođaci koji su na groblje izašli, a ne odbijaju se ni nepoznata lica, ako sama priđu grobu. Smatra se za veliki grijeh i uvredu mrtvima ako bi se neko odbio ili čak otjerao od groba.