Većina ljudi neizostavno stavlja novčić u božićnu česnicu, jer se vjeruje da donosi sreću i blagostanje, dok se parče badnjaka ubacuje kako bi onome ko ga pronađe donijelo plodnost i dobro zdravlje. Iz istog razloga, u česnicu se često dodaje i dren.
U nekim krajevima, u česnicu se stavljaju kukuruz (za svinje), pasulj (za ovce) i ovas (za konje), dok oni koji gaje živinu dodaju zrna pšenice.
Osoba koja pronađe novčić ili badnjak trebalo bi da ih čuva na posebnom mjestu, dok se zrna pšenice, ovsa, pasulja ili kukuruza daju životinjama za koje su namijenjeni. Takođe, u nekim predjelima postoji vjerovanje da, ako se testo tokom pečenja podigne iznad, na primjer, kukuruza, upravo taj usev će te godine dobro roditi.
Gdje leže korijeni ovog običaja?
Običaj pripreme božićne česnice ima duboke korene u pravoslavnoj tradiciji i srpskoj kulturi, a vjeruje se da potiče iz predhrišćanskog perioda, kada su slični obredi imali simboličnu ulogu u obezbjeđivanju plodnosti, zdravlja i blagostanja. Uvođenjem hrišćanstva, ovaj običaj je dobio novo značenje, povezano sa proslavom rođenja Isusa Hrista i jedinstvom porodice.
.webp)
Česnica se priprema na Božićno jutro, često od jednostavnih sastojaka poput brašna, vode i soli. Ključni element ovog običaja je stavljanje novčića u tijesto, što simbolizuje sreću i blagostanje. Priprema česnice uključuje cijelu porodicu, čime se naglašava zajedništvo i solidarnost.
(Kurir)
.webp)
