Vid Luković iz prelijepog, ali napuštenog sela Plešin na Goliji poklanja zemlju onima koji su spremni da žive u skladu s prirodom i pronađu sreću daleko od gradske vreve.
Vid Luković (54), gorštak sa Golije, odlučio je da pokloni 10 ari svoje zemlje. Na prvi pogled, to je izuzetna ponuda, ali postoji jedan ključni uslov: novi vlasnik mora da ostane na imanju tokom cijele godine, živeći u harmoniji s prirodom, daleko od buke i užurbanosti gradskog života.
"Živjeti u gradu je kao biti u predvorju pakla”, kaže Vid, koji je godinama radio u Njemačkoj i Austriji, prije nego što je odlučio da se vrati u svoje rodno selo.
"Mnogo sam trpio poniženja tamo, ali nisam mogao više. Rekao sam sebi: ‘Idem da čuvam ovce, da me budi pijetao, a ne da mi neko lupa o glavu'”, kaže on.
Vid živi sa suprugom, sedmoro djece i šestero unučadi, okružen prirodom, čistim vazduhom i mirnim brdima Golije. Iako je život u selu težak, posebno zimi, smatra da je svakodnevni kontakt sa prirodom vredniji od komfora gradskog života, piše "Sandžak danas".
Njegova ponuda zemlje nije samo čin velikodušnosti, već i poziv na povratak prirodi, gdje, kako kaže, "ima vode, vazduha i drva, ali ljudi su postali robovi centralnog grijanja i limuzina".
Jedinstven uslov: Život u selu, a ne vikend avantura
Vid nije zainteresovan za one koji bi povremeno dolazili da uživaju u prirodi. Njegov jedini uslov da pokloni zemlju je da novi vlasnici ostanu u selu tokom cijele godine, dijeleći životne zadatke i međusobno pomažući jedni drugima.
"Tražim ljude koji su spremni da rade, da se posvete životu ovdje, da imaju ljubavi prema zemlji i radu. Sve što se ovdje posije, to i nikne. Ali treba raditi. Čovjek mora da pokaže da je spreman na život ovdje – ljeto i zima, kiša i snijeg", objašnjava Vid.
Njegova djeca su odlični jahači, a porodica posjeduje čak deset konja, koje koriste za organizaciju jahačkih tura po divljim predjelima Golije. Vid smatra da ovaj dio Srbije nudi ogromne potencijale za one koji su voljni da rade i uživaju u jednostavnom životu u prirodi.
"Golija je božija ljepota, božiji dar. Ima ovdje toliko neistraženih ljepota koje ne možeš da vidiš dok ne dođeš ovdje ne živiš", kaže on sa osmijehom.
Apel za spas škole i budućnost djece
Vid je takođe zabrinut za budućnost seoske škole, koja trenutno ima samo jednog učenika – njegovog sina. Prijeti opasnost da se škola zatvori za dvije godine ukoliko ne bude više djece.
"Imamo djecu, živi smo. Nemamo ih – propali smo", poručuje Vid, naglašavajući koliko je važno da se mladi vrate selu i ožive zajednice.
Kritikuje i moderni način života, posebno upotrebu tehnologije među djecom.
"Otkako smo djeci dali telefone i poslali ih u vrtiće, a roditelje u domove, crno nam se piše", kaže on.
Vid Luković je čovjek jednostavnih vrijednosti, ali velikih riječi. Njegova ponuda zemlje je mnogo više od materijalne vrijednosti – to je poziv za povratak korijenima, za život u skladu s prirodom i na zajedništvo koje se u modernom društvu sve više gubi.
