Nivo rijeke Bosne u Doboju veći od sedam metara. Pod vodom hiljade objekata. Među njima se te 2014. našla i kuća Luke Tubića. Ovaj penzioner prisjeća se kako ga je tog 15. maja komšinica pozvala da idu po hljeb. Kada se vratio, preko praga već nije mogao, jer je plavni talas zatvorio vrata. Ni tek podignutu penziju, ni dokumenta nije uspio da uzme. Samo je izvezao auto i otišao kod bratića. Nakon tri dana vratio se u mulj.
"To sve diži sve, vrata sam ova mijenjao, ona sva vrata morao mijenjati jer se napelo to, nema od njih ništa, iverica šta ćeš, ali preživi se. Ovde je bio parket pa sam poslije polijepio pločice, a ovo ako je padalo to je zapljuskivalo, uzeo čelične četke dvije pa strugao zidove, to je bilo prljavo sve, nije se moglo zakrečiti", rekao je Luka Tubić.
Danas u kući ništa ne podsjeća na poplavu. Čak ni fotografije nije sačuvao. Nije bilo lako. Nakon izbjeglištva, poplava, priča Luka, ali obnovilo se.
"Najteže, šta da kažem, treba početi sve iznova, nemaš odakle, sreća dala nam Vlada po pet hiljada, snalazi se kako znaš", kaže Tubić.
Sličnu priču ima i Gospa Jović. I ona je preživjela i izbjeglištvo i poplavu. I nakon osam godina brzina kojom je voda nadirala u Doboj joj je najstrašnije sjećanje.
"To katastrofa bilo, nas je moglo faktički na spavanju uhvatiti, faktički pola sata da nas nije komšija probudio i vodu smo ugledali, voda ide dva metra visine poprijeko, to u životu svom vidjela, nisam stvarno, ono je katastrofa bila dabogda se nigdje ne ponovila više", rekla je Gospa Jović.
Strašno je bilo i onima koji su mjesecima kasnije dolazili u Doboj. Asocijacija na 15. maj svima je i sada poplava, ali je danas kažu, teško vjerovati da je to isti grad.
"Nisam mogla vjerovati baš je bio grozno, kad sam došla nakon mjesec dana".
"Bile poplave u Doboju jesu grad čitav poplavljen, sjećam se to je katastrofa bilo, sad se izgradilo dobro je", kažu građani.
Izgubljeno je 11 života. I materijalna šteta brojala se milionima. Šteta koju su prouzrokovale polave maja 2014. godine premašila je brojku od 170 miliona maraka. Mnogi privrednici tada su stavili ključ u brave. Trećina njih do danas se nije oporavila.
Nije se oporavilo ni stanovništvo, kažu psiholozi. Kuće su obnovili, ali trauma je još prisutna. Ne oporavimo se od jedne, dolazi druga, poput pandemije. A svaka nova trauma, samo reaktivira već postojeću.
"Nažalost iz iskustva i rada Centra za mentalno zdravlje mi imamo u zadnje vrijeme sve veći broj ljudi koji nama dolazi upravo zbog reaktiviranog tog PTSP jer nije isto kako će neko proći kroz traumatsko iskustvo, znate, da li je neko izgubio imovnu, da li je izgubio blisku osobu za vrijeme poplave, moje mišljenje da je ova pandemija kod puno građana rekativirala ustvari traumu odnosno dovela do emotivnih i traumatskih simptoma tako da imamo ljude koji dolaze zbog anksioznosti, depresije", kaže Mladenka Milanović, psiholog Doma zdravlja Doboj.
Vraćaju im se slike već proživljenog, kaže Milanović. Zato, ne čudi tako što sa svakom jačom kišom Dobojlije i nakon osam godina odlaze na mostove i prate vodostaje. Ipak slika je drugačija. U godinama nakon poplave kroz nekoliko projekata radilo se na odbrani i zaštiti od poplave.
"Jedan od bitnijih projekata koje je uradio grad Doboj je potok Liješanj, kao što vidite urađeno je betonsko popločavanje dna kao i ovih strana kanala gdje je spriječena dalja erozija zemljišta i urađeno je ovo ovdje zid od armiranog betona čime je spriječeno prelivanje i ulazak u naselje", rekao je Nenad Ostojić iz Odjeljenja civilne zaštite Doboj.
Uz magistralni put, kao privremena zaštita, postavljene su betonske barijere u dužino od 2400 metara. U donjem toku Bosne, nizvodno od Bara, povećan je profil protoka rijeke Bosne, urađena obaloutvrda duga oko 180 metara.
"Mi smo nabavili i mašinu za punjenje vreća pijeskom, koja je jako bitna jer mi možemo izaći na bilo koju lokaciju i kapacitet mašine je oko 3000 vreća za sat, a imamo na stanju oko 5000 vreća u slučaju nadolaska vode i potrebe možemo izaći na bilo koju loakciju i napraviti privremenu zaštitu", dodaje Ostojić.
Oformljena je i specijalizovana jedinica od osam članova obučenih za krizne situacije. Čiste se sprudišta. Ipak niko se ne usuđuje reći koliko smo nakon osam godina i svega urađenog, zaštićeniji u odnosu na 2014. godinu. Grad i dalje traga za konačnim projektom zaštite od poplave, Dobojlije se bore sa traumom. Običan proces tugovanja nakon gubitka traje dvije godine, za traumu poput one doživljene u poplavi, kažu psiholozi, trebaće mnogo više vremena.
