Do tada je bio dobar sportista. Uspješan u svemu što krene raditi. Društvo ga je povuklo. Mislio je da se u svakom trenutku može izvući. Dok je tako mislio samo se dublje uvlačio u svijet opijata. Konzumacija, pa i trgovina... Tada sve na dohvat ruke. Naš sagovornik se dohvatio heroina. I za to je pomislio da može, kako nam priča, kulturno, lagano konzumirati i koristiti prednosti. Tada je upao u začarani krug.  

„Međutim, to je trajalo samo jedno ljeto. Čim dođe prva jesen, prvi mraz, krenu problemi i u onom trenutku kada sam htio da odmorim, malo da to sklonim od sebe, prva noć bez toga koja je došla je bila s apstinencijskom krizom, fizičkom, psihičkom, u svakom smislu. Tada sam vidio šta sam uradio, ali je debelo kasno bilo da bilo šta uradim“, priča bivši ovisnik o heroinu.

Tada je sve izgubio, zbog kriminala završio i iza rešetaka. U svojoj 29. godini je prodao sve što je imao, izgubio porodicu, ono što je najteže bilo više nije mogao biti u blizini djeteta. Ostao je sam na ulici. Skupio je snagu da krene u promjene iz korijena. Svoje utočište je pronašao u Centru za odvikavanje od ovisnosti „Marjanovac“.

„Želio sam da se vratim svojoj porodici, to je prije svega, broj jedan, normalno. Dijete mi je odrastalo s mamom, ja nisam tu, a želio sam mu biti tata, to je prvo. Druga stvar, to dno. Nisam želio više da budem u takvom stanju. Jednostavno nisam moagao, ne da nisam želio, nego nisam mogao izdržati fizički više.“

„Pretpostavio sam da mi je zadnja šansa, ako me ovo ne izvuče... Imao sam neku vjeru, čak nisam ni vidio ovo mjesto, nisam imao ni nešto puno saznanja, ali sam nekako vjerovao. I eto tako, došao sam u svojoj 29. U prvoj fazi sam proslavio 30. rođendan. Tu sam bio tek nekih mjesec dana, tek izašao iz te fizičke krize. Program je trajao 18 mjeseci, te prve tri faze i evo, hvala Bogu, danas uspješan, normalan, porodičan čovjek. Vodim život onako kako bi trebalo. Nema nikakvih odstupanja. Nemam nikakve dodire ni sa jednim od opijata apsolutno, pa čak ni alkohol ne konzumiram. Ne volim više ništa što mi remeti čistoću. Čist, bistar um“, priča za ATV.

Čist je i sada sa svojih 45 godina. U tome su mu pomogli oni kojima je čovjek na prvom mjestu. Ova priča je samo jedna među stotinama koje je čula Amata Anđelić. Ona je ta koja sa korisnicima prolazi kroz sve njihove faze. Korača s njima putem povratka samom sebi. Obrati im se dosta mladih osoba. Dva puta je u Centru proslavljen 18. rođendan. Javljaju im se i oni koji imaju više od 50 godina. 

“Kad nas prvi put kontaktiraju, za nas je to početak njihove rehabilitacije. Smoći snage i ponovo se  vraćati u život, tražiti nekoga da vam da ruku spasa, za to treba dovoljno hrabrosti. Druga faza je intezivni i emotivni rad, i kada se tu vidi da je osoba ovladala sama sa sobom i usvojila te tehnike kontrole, onda ide treća faza koja je više orijentisana prema samom planiranju svoga života nakon terapijske zajednice. Nama nije u interesu da osoba stoji ovdje duže nego što treba, tako da bi, u principu, program trebao trajati oko dvije godine. Međutim, ono što sam spomenula, kada osoba dođe na terapiju, treba joj puno duži period da se ona oslobodi da bismo onda mogli početi s njom puno dublje silaziti u bit problema i rješavati ga. Ali evo, neke dvije, dvije i po godine se to realizuje. A onda je četvrta faza kad su korisnici potpuno vani, funkcionišu na način na koji su to isplanirali. U prvoj fazi im je teško prihvatiti norme i ukapati se negdje u ‘Marjanovac’ znači prihvatiti motivaciju, probuditi ako je nemaju”, priča za ATV Amata Anđelić, koordinator Centra za odvikavanje od ovisnosti “Marjanovac” i dodaje:

“Druga je faza teška sama po sebi što se moraju susresti sami sa sobom. Ali, mislim negdje i po samoj dužini trajanja hjer druga faza je najduža, ne bih rekla da je najduža ali je najizazovnija. Treća faza je već, na određen način, rekapitulacija, od onog ‘kakav sam došao, šta sam napravio i kakav izlazim vani”, kaže Anđelić.

U „Marjanovac“, tražeći spas i novu šansu za život, dolaze sa svih strana bivše Jugoslavije. Dosad je kroz Centar prošlo oko 800 ovisnika. Oni koji su izdržali do kraja programa, ostavili su trag za sobom.

Svaki od ovih borova priča posebnu životnu priču. Ono što im je zajedničko je pobjeda. Svaki nosi značenje novog života. Zasadili su ih oni koji su prošli sve faze programa  odavde izašli izliječeni, izašli su novi ljudi. Za sada ih je oko 130.

Nažalost, neki od njih su se vratili starim navikama. U Centru nam pričaju da nisu kompetentni da rade baš sa svima. Kod njih svojevoljno mogu da dođu zavisnici koji nemaju komorbiditete sa psihijatrijskog aspekta. Za to su, svakako, kompetentni u Klinici za psihijatriju. I tamo se prolazi kroz više faza. Detoks traje 21 dan. Za to vrijeme zabranjene su posjete. 

„U toku tog procesa liječenja poduzimamo sve korake da kod pacijenta utvrdimo kakvo je zdravstveno stanje, da li je došlo do posljedica vezanih za zloupotrebu supstanci, eventualno razvoja nekog infektivnog oboljenja. Prema statističkim podacima, zna se da otprilike negdje od 40 do 50 odsto pacijenata koji su zavisnici od heroina, zbog upotrebe nesterilisanih šprica i igala dolazi do razvoja hepatitisa c koji je hronično oboljenje i zarazno-infektivno oboljenje i koje može da dovode do teških posljedica po jetru, razvoja ciroze, eventualno karcinoma jetre, tako da mi utvrđujemo zdravstveno stanje, obavljamo sve moguće konsultativne preglede da bi tokom tog prvog hospitalnog tretmana pomogli toj osobi da se uspostavi i apstinencija, stabilnije stanje i da mogućnost da ta osoba, ukoliko ima hepatitis c, dobije u tom smislu pravu zdravstvenu njegu“, objašanjava za ATV Nera Zivlak Radulović, načelnik Klinike za psihijatriju.

Uprkos velikom broju informacija o posljedicama koje droga nosi, do kojih svako u današnje vrijeme može doći, broj zavisnika je sve veći. Bolesti zavisnosti spadaju u najčešće psihijatrijske bolesti i poremećaje. To stručnjake ne čudi. Objašnjavaju, to je karakteristično za svako teško vrijeme. I organi reda bilježe sve više slučajeva zloupotreba opojnih droga. Lani su otkrili za 45,9% više nego godinu prije. Taj trend će se, ako se može suditi po početku, nastaviti i u ovoj godini.

 “U periodu januar-februar ove godine na području Republike Srpske otkriveno je 319 slučajeva (59 krivičnih djela i 260 prekršaja) zloupotreba opojnih droga, što je za 3,9% više u odnosu na isti period 2021. godine.  U navedenom periodu podneseno je 48 izvještaja za počinjeno krivično djelo protiv 131 lica. Policijski službenici su na licu mjesta izvršenja krivičnog djela u vezi sa zloupotrebama opojnih droga zatekli i lišili slobode pet izvršilaca. Otkrivene su i tri laboratorije za proizvodnju droge na područu PU Banjaluka, PU Doboj i PU Foča“, navedenp je iz MUP-a Republike Srpske.

U Republici Srpskoj, kako navode u MUP-u, najveće količine zaplijenjenih opojnih droga odnosile su se na marihuanu - oko 476,8 kg i amfetamina - oko 13,6 kg.