Sveti Miron Ahajski je hrišćanski svetitelj u liku sveštenomučenika, iz 3. vijeka. Rođen je oko 201. godine u oblasti Ahaja, u vrijeme cara Decija Trajana.
Zbog svoje hrišćanske vjere bio je mučen i stradao je u gradu Kiziku oko 250. godine.
U vrijeme cara Dekija, nastupi veliki progon hrišćana. Na sam Božić, vojska je upala u crkvu u kojoj je Miron služio liturgiju, izvela sveštenika na očigled svetine i počela da ga muči zahtijevajući da se odrekne svoje vjere.
Mučenje ovog svetitelja je bilo strašno prvo su ga spaljivali (legenda kaže da ga je od vatre spasao anđeo koji mu se javio i zaštitio ga), a onda su krenuli da mu deru kožu, dio po dio. Mučeni Miron, bez obzira što je trpio strašne bolove, nije poklekao i čak je u jednom trenutku dograbio komad sopstvene kože i njime udario rimskog sudiju u lice.
Miron je nakon toga odveden u grad Kizik i tamo posječen
Ipak, narod nije zaboravio dobrotu i blagost Svetog Mirona. I danas mu se mole, a on važi za zaštitnika krotkih i nevinih ljudi koji nikome nisu učinili nikakvo zlo. Vjeruje se da će im ovaj svetitelj priteći u pomoć i spasiti ih svake nevolje ako u crkvi zapale svijeću i pomole mu se.
""Mučenik Tvoj Gospode, Miron, u stradanju svome je primio nepropadljivi vjenac, od Tebe Boga našega, jer imajući pomoć Tvoju mučitelje pobjedi, a razori i nemoćnu drskost demona: Njegovim molitvama spasi duše naše"", prenosi Novosti Magazin.
Sveti mučenik Patrokle
Građanin grada Trikasina, sadašnjeg Trua u Galiji. Naslijedio bješe veliko imanje od roditelja, i kao pravi hrišćanin činio od toga milostinju bijednima posvednevno, a sam živio podvižnički, uzimajući hranu samo jednom dnevno, i to po zalasku sunca.
Zbog svetosti života Gospod mu dade moć iscijelenja, te kao čudotvorni iscjelitelj bi svuda poznat. Car Avrelijan došavši u Galiju naredi, da mu dovedu Patrokla. Patrokle sveti javi pred carem vjeru svoju u Hrista, i ne utaji ništa.
„Ako želiš, care, nešto od mojih blaga, daću ti, jer te vidim uboga“, reče sv. Patrokle caru. Na to njemu car: „Kako ti nazivaš ubogim mene, cara, koji imam bezbrojna blaga?“ Reče Patrokle sveti: „Imaš samo zemaljska, prolazna blaga, ali si ubog, jer ni samoga sebe nemaš, niti vjere Hristove u srcu.“
Bi osuđen na smrt i predat vojnicima, da ga vode u neko blato kraj rijeke i tu posjeku, a tijelo mu ostave u blatu. No svetac se moljaše Bogu, da mu ne ostane tijelo u tome blatu i po božijoj sili on najedanput posta nevidljiv za vojnike i prenijet na drugu stranu rijeke. Poslije dugog traženja vojnici ga nađu i posijeku na jednom suvom mjestu. Dva prosjaka, kojima je Patrokle često davao milostinju, naiđu tim putem, prepoznali su tijelo svoga dobrotvora, i česno ga sahraniše.