Katarina Trivić je iz Banjaluke i prije samo mjesec dana je završila srednju školu. Cijeli život igra tenis i ij je željela da se bavi modom, ali to će, kako kaže, morati malo da sačeka. Oporavlja se od transplatacije i teži tome da se vrati životu, kakav je bio prije bolesti.

U decembru prošle godine osjećala se loše i malaksalo, te je odlučila da ode da izvadi krv. Kako nalazi nisu bili dobri, otac joj je saopštio da ima tešku bolest koja se dugo liječi, ali da se ne plaši.

– Nisam imala pojma o čemu se radi. Svi oko mene su plakali, pa sam i ja, iako nisam znala šta se dešava – kaže Kaća za portal "Zadovoljna".

Trebalo je da ostane u bolnici u Beogradu svega par dana da bi obavili dalje analize i preglede, i nadala se da će se vratiti na vrijeme da proslavi doček Nove godine.

 Prolazile smo kroz hodnike i krenule prema odjelu „akutne leukemije”. Nadala sam se da ne vidim dobro, da umišljam, da to nije to. Krenula sam da plačem, neka doktorka me zagrlila i govorila kako će sve biti dobro i kako je tu Nevena koja će da me oraspoloži. Njoj se dešava isto što i meni. – ispričala je Kaća.

Nije mogla da vjeruje da se njoj to dešava, kao što vrlo često bude slučaj sa takvim pacijentima. Sjedneš i pitaš se zašto ja, kako se ovo meni baš desilo, kad sam cijeli život zdrava. Dozvolila je sebi da tuguje i da se isplače.

– Onda sam shvatila da od toga nema ništa i da sigurno neću ništa dobiti time. I da je to dio mene i moram da se borim sa tim. Mislim da sam se izliječila jer od tog trenutka do kraja nisam to shvatala kao nešto strašno, već kao gripu koja će da prođe i ja ću opet biti dobro. Nisam htjela da znam ništa o bolesti, sem što sam morala – ispričala je ova hrabra djevojka.

Period primanja hemoterapije i najjačem čovjeku na svijetu, teško padne. Taj bol se ne može ni opisati, niti iscrpljenost koja djeluje kao da lelujate između zbilje i sna. Strah i negativne misli su neizbježne, i ne može čovjek potpuno da se oslobodi toga. Zato su tu ljudi koji kada poklekneš, jednostavno svojim postojanjem tjeraju da guraš dalje.

– Mama. Dolazila je svaki dan dva puta dnevno, penjala se na lotre samo da me vidi. Njen osmijeh kada me nazove sa prozora, a ja mogu da pričam je nešto neopisivo što mi je davalo snagu. Prvo zbog nje nisam smjela da odustanem – rekla je Kaća.

Podršku su joj pružali svi, otac, braća, momak Miloš i njeno društvo, i tako je shvatila koliko je voljena. I da ima toliko stvari koje želi da uradi, a još nije.

– Shvatila sam da ne smijem da odustanem, da sam tek počela svoj život i da on ne smije da se završi – kazala je ova djevojka.

Čak i u bolesti, i u primanju hemoterapije i uopšte u borbi za život – fizičke promjene ne padnu lako. Ostane taj tvoj lik u ogledalu bar koji je i dalje onaj stari. I rijetko ko dobro podnosi kada taj lik počne da se mijenja. Kada su joj otpale kosa, obrve i trepavice, i lice počelo da otiče od lijekova, nije se osjećala kao svoja.

– Nisam vidjela sebe. Osjećala sam se kao u tuđoj koži i nije mi bilo uopšte prijatno. Imala sam raznih trenutaka kada se šalim na račun toga i kada me baš briga, ali i onih kada plačem po dva sata, jer nemam dugu smeđu kosu – ispričala je.

Pak, svako iskušenje nas nečemu nauči. Kako ti se okrene život naopačke, pa se polako vraća, tako se okrene i pogled na svijet. Kako i sama kaže, shvatila je šta su prave vrijednosti i šta je zaista u životu bitno. Šta su prioriteti i ko su ljudi, a ko ne. Kako kad osjetiš i onu drugu stranu, onu lošu – odrasteš preko noći.

Kaća je trenutno u fazi oporavka, nakon čega želi da zaboravi ovaj ružan san. I da se vrati svom normalnom životu kao da ništa nije bilo.

– Za mene je ovo novi početak u svakom smislu. Imam želju da pokrenem humanitarnu organizaciju gdje bi se pomagalo ljudima oboljelim od leukemije, skupljao bi se novac, a i pomagalo bi se mentalno. Znam koliko je meni značilo – naglasila je Kaća.

Ona je mlada, i nije fer što je život ovako testirao. Ali je borac, i zato za sve nas ima riječi podrške:

– I kad je najteže i kad misliš da ne možeš više, vjeruj. Možeš. Ni ne znaš šta sve možeš izdržati. Koliko god je teško nemoj odustati, moraš se boriti. Neko vani te voli. Neko čeka da ti pobjediš ovaj meč. Nemoj ga iznevjeriti. Nemoj iznevjeriti sebe – zaključila je Kaća.