"Zajedno sa Ministarstvom pravde utvrdili smo metodologiju, a na narednoj sjednici Vlade trebalo bi da budu usvojeni i kriterijumi za izbor članova komisije, što znači da imamo dosta materijala da tu sliku o Srebrenici u domaćoj i svjetskoj javnosti preokrenemo, bez osporavanja bilo čije žrtve", rekao je Kojić novinarima u Kulturnom centru Banski dvor, uoči promocije knjige, čiji je izdavač Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih. 

On napominje da je u Srebrenici bilo žrtava na svim stranama, te da je svima u BiH potrebna istina, a ne lažno predstavljanje jednih kao žrtava, a drugih kao zločinaca. 

Kojić kaže da je Centar 2013. godine počeo istraživanja o stradanjima Srba u srednjem Podrinju, a samim tim i događajima iz jula 1995. godine, i ova knjiga je upravo produkt tog istraživanja. 

"Mi smo već objavili šta se dešavalo Srbima od 1992. do 1995. godine i da smo popisom žrtava došli do podatka o 2.600 stradalih Srba, od čega je pedesetoro djece i više od 150 žena. Upravo nas je pokušaj nametanja stereotipa i jednostrane priče o događajima u Srebrenici i pokušaja nametanja krivice Srbima ponukao da uradimo ovakvo istraživanje", naglasio je Kojić. 

On ističe da je Centar posredstvom ove publikacije došao do određenih činjenica i podataka koji su u potpunosti drugačiji od onih navedenih u presudama Haškog tribunala i onoga što pokušava da bude nametnuto Srbima. 

"Više od pola ukupno stradalih u Srebrenici su bili pripadnici 28. divizije takozvane Armije BiH. Mi imamo podatak o više od dvije hiljade stradalih pripadnika te jedinice koji su sahranjeni u Potočarima, što u potpunosti mijenja bošnjačku priču koja je nametnuta, da su tamo stradali muškarci i dječaci, svjesno izbjegavajući da se utvrde okolnosti stradanja i njihov status", naveo je Kojić. 

Recenzent knjige Miloš Ković rekao je da se cijela srpska istorija na Zapadu gleda kroz temu odbrambeno-otadžbinskog rata, posebno Srebrenice i Sarajeva. 

"Na nas je udarena jedna vrsta pečata, i cijela srpska istorija se, zbog Srebrenice, posmatra kroz nametnutu krivicu. Naša nauka hitno treba da se pozabavi temom Srebrenice. To još nije dovoljno dobro shvaćeno u Beogradu, ali, na sreću, jeste u Banjaluci", istakao je Ković. 

On je naveo da se u posljednjih nekoliko godina izdvojilo nekoliko akademskih središta koja se sistematski bave ratovima od 1991. do 1999. godine. 

"Osim Beograda, tu je svakako Banjaluka, prije svih Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica. Ovdje se pojavilo nekoliko istraživača koji su posljednjih godina objavili nekoliko dragocjenih knjiga", kaže Ković. 

Prema njegovim riječima, ova knjiga je zasnovana na izvorima, a posebno su značajna svjedočenja muslimana koji su bili dio kolone 28. divizije koja se kretala prema Tuzli i koji su masovno izginuli u borbenim dejstvima. 

"Ova je knjiga pisana mirno, sa određenom empatijom prema neprijateljskoj strani. Kad se piše o Srebrenici svaka rečenica mora biti odmjerena, i ovo je knjiga koja će narednih godina biti nezaobilazna i ovdje i u svijetu", naglasio je Ković. 

Ković, koji je i profesor na Odjeljenju za istoriju Filološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu, smatra da je Srebrenica ključna tema naše istoriografije u narednim godinama i da je "važnija od car Dušana ili kralj Milutina". 

Autor knjige Dušan Pavlović rekao je da je istraživanje za ovaj projekat trajalo više od sedam godina i da je ovo pokušaj da se srpskom narodu, kao i porodicama žrtava svih naroda ponudi istina o dešavanjima u srednjem Podrinju. 

"Knjiga treba da pomogne da razriješimo probleme u vremenu o kojem živimo i da ostavimo što manje problema generacijama koje dolaze. Ova knjiga je zamišljena i kao početak ozbiljne diskusije o tome šta se zaista dešavalo na tim prostorima. Ova tematika je posljednjih godina zloupotrebljavana u medijima i putem raznih iskrivljenih slika i treba konačno da se prebaci u sferu činjenica", naglašava Pavlović. 

Pavlović je napomenuo da je neophodna i vladavina prava, odnosno da pravosudne institucije rade svoj posao, da ne diskriminišu žrtve i da one dobiju smiraj.