Peta nedjelja Vaskršnjeg posta, koja je još poznata i kao Gluva nedjelja, posvećena je Mariji Еgipćanki. Ova hrišćanska svetiteljka koja je rođena oko 344. godine nove ere, a preminula oko 421. godine, bila je bludnica iz Aleksandrije koja se na čudesan način, a vjerujući ljudi će reći promišlju Božjom, preobratila po dolasku u Svetu zemlju, učeći nas jednoj od najvažnijih vrlina - pokajanju.
Marija Еgipćanka postala je simbol pokajanja u hrišćanstvu. Kad se preobratila i od bludnice postala asketa koja je čak 47 godina provela u pustinji, Marija je svojom žrtvom zavrijedila da joj bude posvećena peta nedjelja Vaskršnjeg posta, poznata još i kao Gluva nedjelja. Iako je Vaskrs pokretni praznik, te samim tim i peta nedjelja nije uvijek u isto vrijeme, ona mora da "padne" u aprilu, baš u mjesecu u kom se Marija Еgipćanka upokojila. Iskreni vjernici znaju da nije dobro otići na pričešće tokom ove nedjelje ukoliko svojim ponašanjem nisu stali rame uz rame sa Marijom Еgipćankom - pokajanje je vrlina koju moraju da steknu da bi im pričešće bilo na zdravlje i spasenje.
Ko je bila Marija Еgipćanka?
Marija Еgipćanka rođena je oko 344. godine negdje u Еgiptu. Imala je svega 12 godina kad je pobjegla od roditelja u Aleksandriju, gdje je živjela kao bludnica. Iako su je pisci opisivali kao prodavačicu ljubavi, ona je ispovijedila da je često odbijala novac koji joj je nuđen za intimne usluge i da je taj "posao" odabrala jer nije mogla da umiri u sebi "krv koja vri".
U Aleksandriji je provela 17 godina života, a prije nego što će navršiti 30. godinu stigla je u Jerusalim. Nije joj na umu bila želja da posjeti svetinje, već se nadala da će među hodočasnicima pronaći muškarca koji će moći da joj parira po libidu. Prevoz brodom do Svetog grada plaćala je svojim tijelom, a kad je stigla u Svetu zemlju nastavila je sa nemoralnim životom.
Pokajanje pred Bogorodicom
Duhovno pročišćenje doživjela je za vrijeme praznika Vozdviženija životvornog krsta Gospodnjeg. Kako su svi krenuli ka crkvi, tako je krenula i ona, ali za razliku od ostalih Marija Еgipćanka nije mogla da kroči u svetinju. Po predanju, neka nevidljiva sila ju je zadržavala i sprečavala da uđe u crkvu. Pokušala je i na drugi način da stigne do krsta; molila je ostale hodočasnike da je unesu, jer zbog slabosti nije mogla da hoda, ali ni tad joj se nije dalo da pređe prag crkve.
Kad je shvatila da samo ona ne može da uđe u svetinju, gorko se pokajala zbog svog pređašnjeg života. U porti crkve ugledala je kip Bogorodice i počela pred njom usrdno da se moli za oprost grijehova, zavjetujući se da će provesti ostatak života u molitvi kako bi bila dostojna da uđe u Carstvo nebesko.
Poslije višečasovne molitve Marija Еgipćanka iznova je pokušala da uđe u crkvu. Uspjela je, cjelivala Časni krst, vratila se do kipa Bogorodice da joj zahvali i tad doživjela čudo. Odnekud je čula nepoznati glas kako joj govori: "Ako pređeš Jordan, naći ćeš pravi mir!“
Živjela je u pustinji 47 godina
Marija Еgipćanka je shvatila poruku. Odmah je krenula u manastir Svetog Jovana na obali rijeke Jordan, gdje se pričestila, a već sutradan je prešla rijeku i otišla u arabijsku pustinju. Ponijela je samo tri vekne hljeba; kad ih je pojela, nastavila je da se hrani divljim rastinjem. U pustinji je provela punih 47 godina, sve vrijeme se moleći za oprost grijehova i umirenje strasnih pomisli.
Zagazila je u 76. godinu života kad je u pustinji srela monaha Zosima Palestinskom. Naga i potpuno izmučena, zatražila je od monaha Zosima ogrtač. Monah joj je izašao u susret, a onda ga je zamolila da sjedne i da mu ispriča svoj život, jer je slutila da joj se bliži kraj. Po predanju, monah Zosim ju je vidio kako levitira iznad površine zemlje. Na rastanku ga je zamolila da joj iduće godine na Veliki četvrtak donese pričešće na obalu Jordana.
Kad je monah Zosim iduće godine došao i donio pričešće, opet po predanju vidio je Mariju Еgipćanku kako prelazi rijeku hodajući po vodi kao po zemlji. Pričestio ju je i Marija Еgipćanka ga je zamolila da za sljedeći Vaskrs dođe na isto mesto na kom su se prvi put sreli. Monah Zosim je naredne godine putovao 20 dana od svog manastira do mjesta u pustinji na kom je prvi put vidio Mariju Еgipćanku. Pronašao ju je mrtvu, a u pijesku iznad Marijine glave je pisalo:
„Pogrebi, ava Zosime, na ovom mjestu tijelo smjerne Marije, predaj prah prahu, predstavila sam se 1. aprila u samu noć spasonosnog Hristovog stradanja po pričešću božestvenih tajni“.
Smrt poslije pričešća
Monah Zosim je saznao da je Marija Еgipćanka prethodne godine, one iste noći pošto se pričestila, umrla na udaljenom mjestu, do koga je on morao da putuje 20 dana i da je njeno tijelo ostalo netaknuto. Sahranio ju je dok ga je lav netremice posmatrao, ne prilazivši ni monahu, niti tijjelu pokojne Marije Еgipćanke.
Monah je po povratku u manastir ispričao bratiji njeno žitije i čuda koja su joj se dogodila, a kojima je lično svjedočio. Žitije Marije Еgipćanke prenošeno je kroz usmeno predanje, sve dok ga nije zapisao patrijarh Sofronije Jerusalimski (634-644).
Zbog imena ljudi je često mešaju sa Marijom Magdalenom, ispisnicom Isusa Hrista.
Kapela posvećena Mariji Еgipatskoj nalazi se na Golgoti, u Crkvi Svetog groba u Jerusalimu.
