Danas se obilježava Dan sjećanja na masovno strijeljanje hiljada civila u Kragujevcu od strane njemačkih okupatora koje se dogodilo 21. oktobra 1941. godine.
"Dragi tata i mama, pozdrav, posljednji put. Ljubiša", poruka je 17-godišnjeg gimnazijalca Ljubiše Jovanović koji je neposredno prije nego što su izveli pred streljački vod napisao poruku svojoj majci i ocu.
Njegov otac poruku nikad nije pročitao, jer je i on, što Ljubiša nije znao, bio zarobljen i strijeljan je istog dana.
"Draga Lelo, Seko i Bato, kucnuo je zadnji čas, oprostite svom tati. Ljubi vas sve Lazar. Htedoh se slikati s tobom Lelo, ali ti odgodi. Žao mi je", poručio je svojoj porodici radnik Lazar Petrović.
"Ja i Aca odlazimo zajedno. Ljubi vas otac, živite u slozi", napisao je Nikola Simić inženjer, strijeljan zajedno sa svojim sinom Aleksandrom Simićem.
"Pozdravlja vas sve Aca. Pozdravite moju drugaricu Danicu", bila je posljednja poruka Aleksandra, gimnazijalca od 18 godina.
Knjigovođa Jakov Medina oprostio se uz riječi "Lebac sutra nemojte poslati", brinući tome da ne protraće uzalud dragocjeni hljeb.
Među njima je i jedana poruka mališanima:
"Miro, poljubi djecu umjesto mene. Slušajte mamu djeco i čuvajte se. Zbogom zauvijek, vaš tata Laza".
Sačuvane su 42 poruke koje se nalaze u muzeju u Kragujevcu, na poleđinama đačkih knjižica, koverata i nekih ličnih dokumenata, drhtavim rukama ispisane su poruke onih čiji su životi samo nekoliko sati kasnije prekinuti u streljačkom vodu.
