U prihvatnoj stanici trenutno je četvoro korisnika. Među njima je i Stojanka koja je došla čak iz Krupe na Uni. Život je, priča, nije mazio, ali je u ovom centru našla barem privremeni mir. 

"Mene ne drži mjesto. Kako sam se rodila ja sam tako naučila hodati, ali sviđa mi se ovdje. Sestre šta kažu ja to uradim, ili nešto pomognem i tako. Dobra sam ovdje sa ovim korisnicima i jako mi je fino, hrana je dobra", kaže ona.

Korisnici Prihvatne stanice trebalo bi da u njoj borave 7 dana, ali ta brojka nerijetko bude prekoračena. Obezbijeđeni su im hrana, smještaj, zdravstvena zaštita i razgovor sa psihologom. Mnogima je narušeno mentalno zdravlje, neki su skloni alkoholu, dok drugi često prose po gradskim ulicama. Ipak, ko god je došao na prag Gerontološkog centra, bio je prihvaćen i pomoć mu je pružena. 

Njihovu priču među prvima sasluša Nada Jukić, glavna medicinska sestra Gerontološkog centra.

"Bilo je jako puno ljudi koji su imati tužne priče, koje vas ne mogu ostaviti ravnodušnim. Ljudi koji ne znaju gdje su im ni djeca, ni suprug ili supruga, mislim kompletno jedno rasulo porodice, a na sve to se nadovezuju bolesti i nadovezuje se neimaština", ističe Nada. 

"Imate beskućnike koji budu jednu noć borave ovdje, vrate se, imamo stalne povratnike koji se pojavljuju kad su teža vremena. Imaju naše gostoprimstvo, a kad dođe lijepo vrijeme oni jednostavno odu. Tu su u gradu Banjaluci i oni znaju da su vrata Gerontološkog centra za njih uvijek otvorena", kaže Vinko Lolić, direktor Gerontološkog centra. 

Prihvatna stanica postoji još od 2005. godine i dnevno može da smjesti osmoro ljudi. Podaci pokazuju da je kroz nju prošlo više žena nego muškaraca. Nova, savremenija zgrada napravljena je u novembru prošle godine, od kada su i uslovi za boravak u centru znatno poboljšani.