"Proslavile smo 18 mjeseci mog novog života. Ona je osoba koja neustrašivo čini sve mogućim dajući sebe poput Hrista".
Ovako je u razgovoru za "Telegraf" Lana Bulatović (33) iz Kovina opisala svoju majku koja joj je darovala drugi život.
Nakon teškog zdravstvenog stanja i svakodnevnih odlazaka kod ljekara, tog 5. decembra 2022. život je za Lanu ponovo počeo, a sve zahvaljujući majci koja joj je dala svoj bubreg.
Da ne postoje granice onoga što bi majka mogla da uradi za svoje dijete dokazuju i Lana i njena majka koja je i njen donor. Zahvalna je Bogu, a za majku je imala posebne riječi za koje kaže da su tek djelić onoga šta osjeća. Jedna majka, jedno dijete, dva života i dva početka za obje, donekle i ista sudbina. Objema srce kuca u istim taktovima ljubavi, a u organizmu obe imaju po jedan bubreg.
"Najvažnije je da smo mama - moj donor, i ja vrlo dobro. Samo mogu nijemo da zahvaljujem dragom Bogu, a adekvatne riječi da opišem sreću ne nalazim. Mama je osoba koja neustrašivo čini sve mogućim, dajući sebe poput Hrista. Nikada neću umjeti da zaslužim tu žrtvu. Ona je nastavila sve svoje aktivnosti, vodi Amatersko pozorište Kovin, čuva moj život i brine o svima i svemu. Nikada je nećete vidjeti slabu. Kao da joj je Bog skrojio srce od plastelina boje duge. Toliko toga bih rekla o njoj", priča ova hrabra devojka koja je život uzela u svoje ruke.
Iako je skoro cijelo djetinjstvo i mladost provela u strahu gledajući smrti u oči, sada kako kaže, zahvalna je na svemu.
"Oduvijek smo bile bliske i ranije i nakon transplantacije. Ništa se nije promijenilo. Ona mi je donijela život bez tegoba, iznedrila fizičku snagu za normalan život i mir", dodaje Lana dok priča o svojoj majci.
Kada se mukotrpna borba za život završila uslijedila je druga. Lana bije bitku za bitkom, a njene želje oduvijek su bile skromne - samo normalan život kakav imaju njeni vršnjaci. Iako je transplantacija uspješno prošla i Lana više ne mora da prolazi paklene stege dijalize, drugi invaliditet se vremenom pogoršao i ova hrabra djevojka danas je usljed dijabetesa - slijepa.
"Sa mrakom je drugačije. S obzirom na to da se radi o neurološkom oboljenje, pod šifrom G37.9, demilizirajuće degenrativno obolenje cns nepoznatog tipa, nema nade za vid. Nadovezao se i glaukom. Ne vidim ni svjetlo i to je užas koji ne mogu da prihvatim. Živim i ne razmišljam, samo uživam u ljubavi koju imam od drugih i za druge", kaže djevojka koja nije dozvolila da joj ova dijagnoza poremeti život.
Da stvar bude gora, nakon svega ona ne može da nađe posao, iako je želja za radom i samostalnošću ogromna, a to joj teško pada.
"Sve što mi godi radim, kućne poslove čišćenja obožavam, ali nikako kuhinju. Vodim zdrav život, treniram, vozim sobni bajk, održavam kilažu uprkos kotikostroida. U našoj bašti veliki su Božiji darovi povrća i voća i to je nužan dio zdravlja. Nažalost od posla ništa. Poslodavci nas ne žele iako imaju odlične pogodnosti od države za zapošljavanje osoba sa invaliditetom, ali tako je kako je", kaže Lana.
Sada je svoju energiju usmjerila na drugu stranu u nadi da pomogne svima koji vode sličan život. Pokušava da pokrene pitanje osoba sa invaliditetom u Kovinu i da se aktivira u cilju pronalaska boljih uslova svih životnih aspekata.
"Problematika osoba sa invaliditetom je nepristupačnost u širem smislu. Fizički, ljudski, institucionalno. Niko nikada nije uzeo u obzir kvalitet života osoba sa invaliditetom u Kovinu. Nema nikakve podrške, sami smo u problemima, uglavnom u svojim domovima, skriveni od svijeta koji nas ne prihvata. U Domu zdravlja uprkos svemu nemam prvenstvo, ne postoje parking mjesta, čak doživjeh da komšinici smeta znak za osobe sa invaliditetom na parkingu", priča ona i dodaje:
"Mama sve radi, a umorna je. Prevoz do Novog Sada košta nas 12.000 jer nema direktne linije, a ja nisam u stanju da putujem više sati, niti je dobro da se izlažem infekcijama. Nema besplatne obuke za kompjuter za slijepe. Govorni mjerač pritiska je 8.000, toplomjer 5.700. Sve to je užasno. Svako ima sud i komentar, svi sve znaju, a kvalitet života osoba sa invaliditetom nit znaju nit mare", kaže ona.
Njen život nije nimalo lak, ali ona uprkos svemu na to ne gleda tako. Ona uspijeva u svemu da pronađe snagu koju prenosi na sve oko sebe.
"Motiv je život sam po sebi. Toliko je Božije ljepote u svakom dahu, ljubavi u stvaralaštvu, toliko mnogo divote koje želim da iskusim. Jednostano, meni moj život nije nikakvo loše iskustvo, nego Božiji blagoslov", zaključuje Lana u razgovoru za "Telegraf.rs".
.webp)
