Ispovijest

Meni, velikom nevjerniku, došao je sveštenik u stan da sveti vodicu i mala je riječ da se u stanu desilo čudo

  • Izvor: Nova.rs
  • 23.10.2024. 21:27

Veliki vjernik? Uvijek mi je ovaj epitet zvučao kao pežorativna opaska za one koji se samo pretvaraju da su uz Boga i da je Bog u njima dok čitaju "Oče naš" sa papirića. Ako postoji "veliki vjernik", onda sam ja "veliki nevjernik", ali čuda su moguća.

Moja majka nije „veliki vjernik“, samo je vjernik, i to onaj koga možeš da pitaš sve u vezi sa pravoslavnim hrišćanstvom. Nema sve odgovore i ne pokušava da poništi tvoje ubjeđenje zarad svojih ili da ti objasni ono što ni sama ne zna. Ako ću već pravim komparaciju u porodičnom nizu ona, pa ja, u poređenju sa njom nisam ni korak blizu od njenih uvjerenja.

Mada jedan čovjek mi je potpuno promijenio percepciju, ne samo religijskog shvatanja, već i samih ljudi.

Više ne mogu ni da nabrojim situacije u kojima su ljudi pričali zaista sve najgore o svojim sveštenicima ili popovima. Od zloglasnih cifri koje su ljudi morali da iskeširaju za vjenčanja, krštenja, slave, sahrane, pa sve do bizarnih priča koje spadaju u sam domen naučne-fantastike. Zato nije ni čudo što se ljudi iznenade kad u neobaveznom razgovoru pominjem sveštenika koji mi dolazi pred slavu i za praznike da sveti vodicu. Znaju da nisam religijski zagrižen, a potpuno sam fasciniran čovjekom koga zovem „oblak“, objasniću zašto.

Od prvog puta kada je ušao u moj stan, pa sve do ovog posljednjeg kad je došao da sveti vodicu za slavu, izazvao je najrazličitije pozitivne emocije. Nazvao sam ga „oblak“ jer posjeduje nevjerovatnu energiju. Svaki put kad je ušao u moju kuću nekim čudom me je oraspoložio. Prepun je neke neobjašnjive životne radosti i ljubavi prema ljudima. Ima sreću djeteta, a odrastao je čovjek koji se ne ponaša djetinjasto. Ne znam više ni kako da objasnim. To je čovjek koji najiskrenije voli ljude. Neko da vježba čitav život ne bi mogao da navežba da bude takav.

Jednom je uspio da me rasplače, to mu nije bila namjera, zapravo želio je u jako teškom životnom periodu da mi pruži podršku i nadu. Nisam ni plakao zbog tuge ili nemoći, već od oduševljenja da neko ko me zapravo suštinski ne zna, zna šta treba da kaže.

U mom stanu se stvarno desilo čudo, ušao je čovjek kakvog nikad u životu nisam sreo. Ulazi sa mirom koji stvarno donosi spokoj, a za sobom ostavlja neopisiv osjećaj sreće. Sreće, što takvi ljudi postoje. Svešteno lice koje ne osuđuje, koje prihvata, koje ti zaista želi sve najbolje u životu i koje zaista voli ljude.

Veliki čovjek.

(Milorad Milovanović/Nova)

Pratite nas i putem Vibera

Tagovi: