Sigurnog posla i zone komfora teško se odreći. Na taj korak nakon dužeg razmišljanja odlučio se novinar i dugogodišnji sportista Vladimir Milićević. Njegov prijatelj i on odlučili su da im kancelarija bude polje ruža. Buduće zanimanje našli su na poljima Velike Obarske nadomak Bijeljine. Svaki početak je priča Milićević težak, ali zadovoljstvo koje nosi je nemjerivo.
„Mi smatramo da smo još uvijek na početku, jer je neki naš plan da tek nakon pet godina da od početka proizvodnje i prodaje našeg prvobitnog proizvoda, soka od ruže, podvučemo neku crtu i da vidimo da li smo na zelenoj grani. Sigurno da je bilo teško da iz nekih drugih, ne drugih nego suprotnih voda, da pređemo u ovo, jer nisam nikada imao dodirnih tačaka sa poljoprivredom“, kaže Vladimir Milićević.
Radni dan počinje u pet časova dok su ruže i njihov cvijet pune sokova koji su osnova proizvodnje soka. U semberskoj ravnici uzgaja „damask ružu“, kraljicu svih ruža.
„Što se same ruže tiče, nije zastupljena kod nas, osim za potrebe te neke proizvodnje u prehrambenoj industriji, farmaceutskoj industriji. Na našim prostorima je nema toliko kolio je npr. Ima u Bugarskoj.Na ovom imanju imamo nekih, sada je trenutno nekih 10 dunuma, odnosno 1ha pod ružama i ukupno imamo nekih 9 500“, priča Milićević.
Sok prave po originalnoj recepturi kako su se prije pravili sokovi. Sve je prirodno i bez dodataka, kao i sam uzgoj ruža.
Pored tog cvijeta, na imanju uzgajaju i zovu, a u planu je i nova biljka i novi ukus soka. Ono čemu se raduju jeste i klasifikovanje i dobijanje sertifikata koji bi im potvrdio status proizvođača organske hrane. Imali su i prvi izvoz za Švajcarsku, što im je dalo nadu da svoje proizvode mogu plasirati i na inostrano tržište.
