Petnaestogodišnjoj Mileni Svjetlanović transplantacija bubrega bi spasila život. Na dijalizu iz Kneževa u Banjaluka dolazi tri puta sedmično. Svaki put na četiri sata.
Niko od srodnika joj ne može biti donor, pa je odlučila da sama krene u borbu za život.
"Meni je transplantacija jedini spas i problem je što ja nemam živog donora, znači ni mama ni tata mi ne mogu biti živi donor, a i nemam nikoga od porodice. Tata mi ima neke ciste na bubrezima, a od mame sam naslijedila bolest", kaže Milena.
Istu priču ptoživljava i Nedeljko Stolić. Kažu potpisivanje sporazuma ministarstva zdravlja Republike Srpske sa ministarstvom zdravlja Italije olakšalo bi im borbu. Tako bi bili uvršteni na njihovu listu čekanja za transplantaciju. Predali su i molbu u kojoj traže sastanak sa ministrom Alenom Šeranićem.
"Otišli smo napisali pismeni ugovor tako da se nadam da će me u što kraćem roku ministar primiti kod sebe da mu ispričam svoj problem. I nadam se da ću potpisati ugovor sa Italijom kako bi nastavila normalan život", priča Milena.
"A nama je Italija u okruženju najbliža tj. Padova i najjednostavnije je tu da se liječimo", kaže Nedjeljko.
Zainteresovaćemo se za slučaj, kaže ministar zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske. Alen Šeranić tvrdi da sporazum sa Italijom nije potpisan jer italijanska strana nije završila svoje procedure. Način i dostupnost transplantacije ograničili su zbog korona virusa.
"Moram isto istaći da su kolege iz Italije bile vrlo voljne da i kada mimo tog nepotpisanog sporazuma zamolimo i zatražimo određenu aktivnost po tom pitanju. Da, oni su izlazili u susret. Mogu samo reći konkretno oko slučaja zainteresovati i raspitati da vidim gdje stoji. Ako je do potpisa ministra zdravlja vjerujem da to neće biti nikakav problem, ali nekad su stvari mog potpisa uslovljene od strane samih Italijana", kaže Šeranić.
Finansije, kaže Šeranić, nisu problem. Fond zdravstva je, poručuje, preuzeo sve aktivnosti koje se tiču finansiranja transplantacije.