Iako na pragu osme decenija Drenka Banović aktivno se bavi planinarenjem. U svijet planinarstva ušla je u 61 godini. Za mnoge te godine nisu asocijacija za novi početak, međutim, naša sagovornica definitivno ruši te stereotipe.
"Ja sam to željela malo ranije ali nisam znala kako. Prema tome, kad mi se ukazala prilika, krenula sam, slijedila sam svoje smjernice, šta bih, kako. Prvo su bile jednodnevne rute, prva dvodnevna je bila upravo sad Pjenovac. Poslije toga su krenule malo duže, savezne akcije koje su mi isto drage. Prvo je bio Bihren u Bugarskoj, zatim Musala i Olimp 2017. godine, najviši vrhovi Balkana“, priča za ATV Drenka Banović, član planinarskog udruženja “Abonos“ Banjaluka.
Osvojila je gotovo sve vrhove Srpske. Ipak, od svih ekspedicija izdvaja uspon na Olimp, na koji se odlučila u 75. godini. Prisjeća se, staza je bila teška. Međutim, odustajanje nije bila opcija. Osjećaj pobjediti samoga sebe i imati pogled sa vrha Olimpa, kaže - neprocjenjiv.
„Olimp je najzahtjevnija zato što nije obezbijeđena staza, stijena je. hvala Bogu, svi smo se popeli i vratili živi i zdravi, što je najviši uspjeh za nas“, priča gospođa Drenka.
Kada je osvojila najviši vrh Balkana, odlučila se i za osvajanje jedne od najtežih planinskih staza kod nas. One koja vodi ka usponu na Pelistar u Makedoniji.
„Pelistar u Makedoniji je najteži zato što je ploča na ploči i vibrira. Kad sam išla zapitala sam se kako ću se vratiti. međutim, kada sam se popela, kao da mi je helijum ubrizgalo, dobila krila. Nas troje najstarijih smo se spustili istom stazom, ovi su zvali autobus, džip da ih spusti do autobusa. Ja sam bez problema sišla, kao da sam dobila krila“, rekla je Banovićeva.
Kolege iz planinarskog udruženja sjajno su je prihvatile. Svaki njen uspjeh doživljavaju kao svoj i sreću zajednički dijele.
„Oni su prezadovoljni, makar u mom društvu, i ne samo u mom, već su svi sretni što i mi postojimo među njima. mene toliko podržavaju, nekima baka mogu da budem, ali smo rame uz rame i podržavaju me kao koleginicu svoju“, kaže Drenka.
Drenkin razlog bio je samoća i želja da što duže zadrži mladalački duh. Druženje i nove uspomene koje joj planinarenje donosi najvrijedniji su poklon. Uprkos tome što zbog bolesti trenutno ne može nastaviti istim tempom, dala je čvrsto obećanje da će zasigurno imati još jedan ozbiljniji uspon ekspediciju – osvajanje Tatri.
