Patrijarh Pavle je imao razumijevanje za sve, ali je stalno upozoravao na grijehove koji se dešavaju tokom posta.
Kako vrijeme prolazi, hrišćani koji poste kao da se malo opuste, pa zaborave zašto su uopšte počeli Veliki post. Zato nije loše ukazati na grijehe koji se najčešće prave, a to su:
1. Fokusiranje samo na hranu
Mnogi ljudi posmatraju post samo kao promjenu u ishrani, zaboravljajući da je suština posta duhovna – molitva, pokajanje i približavanje Bogu.
Post ne znači samo uzdržavanje od određene hrane već i od loših misli, riječi i djela.
2. Pravljenje kompromisa u ishrani
Neki ljudi traže načine da "zaobiđu" pravila posta, praveći jela koja su tehnički posna, ali su previše luksuzna (npr. specijaliteti od morskih plodova, veganski deserti puni šećera).
Poenta posta je i u skromnosti i uzdržavanju, ne samo u izbjegavanju mesa i mliječnih proizvoda.
3. Prejedanje posnom hranom
Iako neko ne jede meso, mlijeko ili jaja, može se desiti da konzumira previše posne hrane, čime se gubi smisao uzdržavanja.
Cilj posta je umjerenost, a ne zamjena jedne vrste hrane drugom bez kontrole količine.
4. Zanemarivanje molitve i duhovnog života
Post bez molitve i duhovnog rasta postaje samo dijeta.
Treba se truditi da se više moli, čita Sveto pismo, posjećuje bogosluženja i radi dobra djela.
5. Osuđivanje drugih
Neki ljudi, kada poste, počinju da kritikuju one koji ne poste ili ne poste "pravilno". Ovo je duhovna zamka – post treba da vodi ka poniznosti, a ne osjećaju superiornosti.
Svako treba da gleda sebe i svoj odnos sa Bogom.
6. Mehaničko pridržavanje pravila
Poenta posta nije samo u pukom poštovanju pravila, već u iskrenom trudu da se čovjek promijeni iznutra.
Ako se post doživljava kao teret, a ne kao prilika za duhovni rast, onda nešto nije kako treba.
7. Ignorisanje slabosti tijela
Neki ljudi se previše forsiraju u postu, iako im zdravstveno stanje ne dozvoljava.
Crkva ne traži od bolesnih, trudnica, djece i starijih da poste na isti način kao zdravi odrasli. Bitnija je namjera i trud, a ne strogoća bez razumijevanja.
8. Nepravilno prekidanje posta
Nakon dužeg posta, neki ljudi naglo unesu tešku hranu, što može izazvati zdravstvene probleme.
Preporučuje se postepeni prelazak na jaču hranu, uz zahvalnost i skromnost.
9. Zaboravljanje pokajanja i ispovijesti
Post je vrijeme kada bi trebalo da se čovjek preispita, pokaje za grijehe i ispovijedi ih.
Mnogi poste samo fizički, ali ne rade na svom karakteru i odnosu sa Bogom.
10. Razmišljanje o postu kao obavezi, a ne prilici
Ako neko posti samo zato što "mora" i osjeća se kao da mu je nešto nametnuto, gubi suštinu posta.
Post je prilika za duhovno obnavljanje, a ne teret.
Glavna svrha vjerskog posta je duhovno uzrastanje kroz uzdržavanje, molitvu, smirenje i dobra djela. Ako se post svede samo na hranu, onda se promašuje njegova prava vrijednost.
Еvo za koja tri grijeha je veliki patrijarh Pavle smatrao da su posebno opasna tokom posta.
Gordost
Grijeh gordosti je posebno opasan – oni koji sebe vide kao mnogo bolje od drugih, naročito zato što poste, treba da mole za smirenje.
Gospod je učio da postimo tajno, bez licemjerja, a Bogu je ugodan samo onaj tjelesni post koji je praćen uzdržavanjem od svakog zlog djela, riječi i misli. Tokom posta se posebno treba čuvati mržnje, zavisti, ogovaranja, pohlepe, neprijateljstva, gnjeva. I maštanje o gnjevu pomutiće srce i dušu u postu.
Prejedanje
Post ima za cilj da se obuzda slastoljublje i stomakougađanje. Prejedanje, odnosno proždrljivost je veliki grijeh, pa je posebno iskušenje ako se, uz objašnjenje da ne jedemo mrsnu hranu, tokom posta predajemo uživanju u svoj ostaloj hrani i to bez mjere.
Od prepunih trpeza na kojima samo što još nema „od ptice mlijeko“, preko začinjene, masne hrane – zato što je „zamašćena biljnim mrsom“ pa do slatkiša za svaki obrok u toku dana, post se za neke pretvara u prave gozbe na kojima samo nema mesa i drugih namirnica životinjskog porijekla.
Tokom posta, domaćice i domaćini treba da obezbijede zdravu hranu ukućanima i ponude gostima jednostavno pripremljene obroke. Ljubav prema stomaku znači nečuvanje vjernosti Bogu, pišu pravoslavni izvori.
Nepoštovanje posta
Postoje periodi u kojima se razrješava upotreba svih vrsta hrane. Duhovnik može da propiše post i mimo navedenih dana u crkvenom kalendaru, ali i da razriješi neke vjernike od posta.
Međutim, svojevoljno odustajanje od posta, a naročito spremanje posnih slava uz mrsnu hranu smatra se grijehom.
„Time – umjesto da svetitelju ukažemo čast i poštovanje – navlačimo na sebe Božji gnjev. Gospodu nije potreban naš post i gladovanje, već nama samima kako bi naša srca omekšala, skrušila se i smirila pred Bogom i postala sposobna da prime Božju blagodat i pomoć. Postom izražavamo i svoju ljubav i vjeru u Gospoda, jer samo onoj koji poštuje sve Gospodnje zapovijesti ima istinsku ljubav prema svome Tvorcu. A zapovijest o postu jedna je od najvažnijih Gospodnjih zapovijesti“, navodi bratija manastira Visoki Dečani.
Ne obraćajmo pažnju na one koji dokono govore da „grijeh ne ulazi na usta“.
Grijeh nepoštovanja posta ne leži u samoj hrani koju sa blagodarnošću uzimamo, već i u drskom gaženju zapovijesti Gospodnje o postu i crkvenih pravila koja su po nadahnuću Svetog Duha propisali bogonosni oci, svetitelji Crkve Hristove, i ostavili ih nama kao vječni amanet i nezabludivi put duhovnog usavršavanja.
.webp)
