Nakon dvije godine liječenja i šest operacija, dvadesetogodišnja Marica Božić hodaće bez poteškoća.
Lijeva noga, povrijeđena u saobraćajnoj nesreći, u završnoj fazi sanirana je starom ruskom metodom. Na dobojskoj ortopediji, prvi put je primijenjen spoljašnji fiksator po Ilizarovu na natkoljenici. Koristi se za pomaganje srastanja nesraslih preloma.
"Mi smo kost prvo skratili pa pridužili, skratili da bismo dobili kontakt između nespojenih dijelova pa smo onda izdužili da bismo egalizovane, noge, noge jednake dužine", kaže Saša Vidić, specijalista ortopedije i traumatologije JU Bolnica Sveti apostol Luka Doboj.
Nivelisali su razliku u dužini od 2 centimetra i nadoknadili centimetar defekta kosti. Aparat joj je ugrađen prije sedam mjeseci. Nije bilo lako i bez kriza, priča Marica. Ipak vjera i strpljenje, kaže, doveli su do željenog ishoda.
"Bila sma pozitivna i razmišljala sam tako da moram se boriti, ne smijem pokleknuti", priča Marica.
Fiksator je skup, agresivan, složen za postavljanje, težak za održavanje zbog infekcija. Zato se obično primjenjuje u ustanovama višeg ranga, kažu u dobjskoj bolnici. Oni su prvi Ilizarov fiksator postavili prije 20 godina, ali na potkoljenicu. Te povrede u odnosu na natkoljenicu su češće, pa time i primjena fiksatora.