Sutra se navršava 30 godina od još nekažnjenog zločina nad srpskim civilima u Mirlović Polju kod Drniša, koje je 6. septembra 1993. godine ubila i masakrirala diverzantsko-teroristička grupa iz sastava Hrvatske vojske, saopšteno je iz Informaciono-dokumentacionog centra "Veritas".
U ovom zločinu masakrirani su pet žena i dva muškarca, od kojih je troje bilo starije od 80 godina, a napad je, prema informacijama "Veritasa", izvela Deveta bojna "Rafael vitez Boban", HOS-ova jedinica koja je nazvana po ustaškom pukovniku i generalu iz Drugog svjetskog rata.
Ova jedinica bila je u sastavu 114. brigade Hrvatske vojske, kojom je komandovao Marko Skejo iz sela Ružić kod Drniša.
- To je isti onaj lik koji je godinama na državnoj proslavi "Oluje" u Kninu, bez ikakvih posljedica, marširao sa svojim crnokošuljašima, sa ustaškim amblemima na uniformama, uzvikujući ustaški pozdrav "Za dom spremni!", osim ove godine, kada ga je policija, iako je bio pozvan od organizatora, hrvatske Vlade, nevoljno spriječila da uđe u Knin, vjerovatno zbog ovogodišnjeg predsjedavanja Hrvatske Međunarodnoj asocijaciji za sjećanje na Holokaust - naveli su iz "Veritasa".
Tog 6. septembra 1993. godine u 6.30 časova u selo Mirlović Polje, koje se nalazilo pod kontrolom vlasti Republike Srpske Krajine, upala je diverzantsko-teroristička grupa iz sastava Hrvatske vojske i masakrirala sedam srpskih civila.
Selo je bilo mješovitog hrvatsko-srpskog nacionalnog sastava, ali je većina stanovništva, upravo zbog blizine fronta, ranije napustila selo, tako da se u vrijeme ovog događaja u njemu nalazilo nešto srpskih civila, koji su, ohrabreni prisustvom Unprofora, ostali da čuvaju kuće i stoku.
Šezdesetpetogodišnja Marija Trzin i njena tada pedesetpetogodišnja komšinica Ljubica Trzin tog jutra izvele su ovce na ispašu i kada su počele padati granate po selu sklonile se u podrum jedne kuće.
One su, čuvši kucanje na podrumskim vratima, krenule da provjere ko je i čim su se otvorila vrata hrvatski vojnik je u podrum ubacio bombu, koja je na licu mjesta usmrtila Ljubicu, a Mariju teško ranila.
Tek uveče Mariju je pronašla grupa srpskih vojnika, odvezla je u kninsku bolnicu i tako joj spasila život.
Civilna zaštita Republike Srpske Krajine sutra je došla u selo u pratnji pripadnika Civilne policije UN radi asanacije terena i, osim tijela Ljubice Stevanove, pronašla i tijela ostalih šest civila.
Na zgarištu svojih kuća pronađeni su zapaljeni leševi šezdesetsedmogodišnjih Milana Bibića i njegove supruge Vasilije, kao i pedesetšestogodišnje Ljubice Trzin, koje je još dogorijevalo, dok su tijela osamdesetšestogodišnjeg Bože Bibića, njegove osamdesetjednogodišnje supruge Božice i osamdesetšestogodišnje Marte Šarac pronađena kod seoske lokve.
Ubijena Marta Šarac je sestra ranjenoj Mariji Trzin, čiji je muž Ilija /1924/ poginuo u februaru 1993. godine u rodnom selu od ispaljene granate sa hrvatskih položaja.
Tijela su odmah sahranjena, a desetak dana kasnije ekshumirana u prisustvu vojnih posmatrača UN i vojnog ljekara britanskog bataljona u sastavu snaga UN, dok je tijelo pregledao sudski vještak Željko Karan iz Banjaluke, koji je sačinio kompletan nalaz u koji su imali uvid i predstavnici Unprofora.
Iako se ovaj događaj odigrao pred očima mnogobrojnih pripadnika Unprofora, do sada, ni pred međunarodnim ni pred domaćim sudovima, niko nije procesuiran za zločin nad Srbima počinjen u Mirlović Polju.
U novembru 2011. godine "Veritas" je Tužilaštvu Srbije za ratne zločine, na njihov zahtjev, dostavio svu raspoloživu dokumentaciju za ovaj zločin, a to Tužilaštvo je, nakon sprovedenog pretkrivičnog postupka, predmet ustupilo hrvatskom tužilaštvu, pred kojim se istraga i dalje vodi protiv NN.
Zbog neefikasnosti istrage pred hrvatskim pravosuđem, porodice ubijenih pravdu traže, na osnovu člana dva Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu.
U Mirlović Polju je 1991. godine živjelo 188 Srba, a danas nijedan.