Peć na drva, krov kome nedostaje crijep, vanjski toaleti, ispucali zidovi, klupe i stolice iz prošlog vijeka, hladne sale, tako izgledaju škole u Semberiji.
U 21. vijeku, kada se stalno priča o uvođenju digitalnih uređaja u školski sistem, ovdje je ipak, vrijeme stalo.
Škola u Suvom Polju, jedna je od najstarijih. Izgrađena je još 1947. godine, čini se, da se od tada malo šta promijenilo.
Sa jedne strane učenici na času informatike uče o savremenim tehnologijama, dok spremačica i domar ubacuju po koju cjepanicu u dotrajalu peć. Slika je ovo nastala, jutros u školi.
"Napravljena je za potrebe djece ratne siročadi. Nekih par godina kasnije, već 1953. ona je pretvorena u Osnovnu školu. Od tada pa do danas, malo se uglagalo, skoro ništa. Zgrada je u jako lošem stanju, nemamo centralno grijanje, učionice nam se zagrijavaju na peć, hodnici su hladni, toaleti takođe, tako da su to jako teški uslovi za odvijanje nastave. Naša škola je jedina u regiji Semberije-Majevica, koja nema centralno grijanje. To je jako teško. U šporete se lože i ugalj i drvo. Jako je zagađen vazduh u vrijeme sezone grijanja", kazala je ovo Branka Stevanović, direktor OŠ "Dositej Obradović" u Suvom Polju.
I dok zimi gledaju u kofu sa drvima, da li će im biti hladno ili ako vjetar jače duva hoće li obući jakne jer je stolarija dotrajala, učenici ove škole, ipak trpe najviše.
Njih 122 u 10 odjeljenja, nemaju ni fiskulturnu salu. Fizičko rade, u učionici koja se ne koristi.
