Nevjerovatna priča: Radmila rodila 19 djece, brinula i o slijepom mužu

Žena koja je, bez pompe i pažnje javnosti, na svojim leđima iznijela čitav jedan život prepun trpljenja, ali i bezgranične ljubavi.

Rodila je devetnaestoro djece, podizala ih u kući bez luksuza, u planinskim uslovima, uz muža koji je kao mladić ostao slijep i izgubio jednu ruku, aktivirajući bombu zaostalu iz Drugog svetskog rata. Od tog dana, sav teret opstanka, života i vaspitanja pao je na nju – ženu koja se nikada nije pitala kako će, već je samo znala da mora.

Radmila je ustajala svakog dana u tri ujutru bez sata, bez žaljenja. Pekla je hljeb, spremala ručak za mnogobrojnu djecu, muzla krave i ovce, čistila, a zatim odlazila u njivu ili šumu da obezbijedi drva za ogrijev. Nije poznavala ni vikende, ni praznike. Znala je samo da je svako jutro novo dokazivanje, da život njene djece zavisi od njene snage, volje i izdržljivosti.

– Radmila je od nas stvorila časne i radne ljude. Mi se ponosimo njom, njenom brigom i pažnjom koju je iskazivala prema nama, kao i ljubavlju koju nam je pružala kroz život, njenom iskrenošću i odnosom prema našem ocu, prema komšijama i familiji – kaže Zorka Obrenović, njena najstarija kćerka, danas odrasla žena sa sopstvenom porodicom.

U životu punom izazova, Radmila nikada nije tražila ništa za sebe. Nije tražila pomoć, pohvale ni priznanja. Ipak, njena priča je ispričana prije deset godina ekipa emisije Kvadratura kruga posjetila je njeno domaćinstvo kako bi snimila svjedočanstvo o životu jedne istinske heroine.

Danas, deset godina kasnije, ponovo su je posetili, povodom njenog 90. rođendana. I dalje vedra, skromna i stamena, Radmila sjedi u dvorištu svoje kuće u Gočmancu. Oko nje su okupljeni njeni sinovi i kćerke, unuci i praunuci, svi oni koji svjedoče o njenom životu, radu i nepokolebljivoj volji.

Njena biografija ne staje u knjige, ona se piše u ljudima koje je stvorila. I u svakom od njih živi njena snaga.

Jer Radmila nije bila samo majka, ona je bila domaćica, radnica, njegovateljica, i stub jedne porodice. Jedne epohe. Jednog naroda.

I zato, neka se ime Radmile Krsmanović pamti, kao simbol tihe, ali nepobedive ljubavi.

Rođena je davne 1936. godine. Iako je imala mnogo udvarača, sa 18 se udala za jedinog momka kojeg je htjela, slijepog Vladislava Krsmanovića i izrodila mu devetnaestoro djece.

Iako se njena majka protivila toj odluci Radmila je sa Vladislavom zasnovala porodicu.

Prvo dijete rodila je sa 19 godina. Nakon toga, svake druge godine na svijet je donosila po jedan život. Njen prvenac rođen je 1956. godine, a najmlađe čedo 1978. godine.

Danas je od njih devetnaestoro, među živima četrnaestoro.

Svu djecu rodila je kod kuće

Svako čeljade je rodila kod kuće, pa i ne zna šta je to porodilište.

Ustajala je u cik zore, kako bi sve mogla da postigne. Trebalo je prvo namijesiti hljeba i nahraniti gladna usta. Poradi po polju, nahrani stoku i tako redom.

Iako Radmila i Vladislav nisu imali mnogo, djeca im nikada nisu bila gladna. Na stolu je uvijek bilo hljeba, malo soli, šećera. Imali su i po koju svinju.Kako Radmila kaže, muž je bio dobar, poslušan, a ni ona njega nikad nije ljutila. Iako je sav teret bio na njoj, Vladislav je bio taj koga su sva djeca slušala.

Pomoć nije imala, jer su djeca bila mala.

Njena treća rođena kćerka rekla za RTS da bi rijetko koja žena mogla da izdrži to što je Radmila uspjela da izdrži.

Ni ona se nije udala bogato, pa ju je nemaština kao i njenu braću i sestre natjerala da rade, ali je imala najljepše djetinjstvo, bez obzira na teške uslove života.

Svi su kako tvrdi, pošteni ljudi, a majka Rada se njihovim poštenjem diči.

Dvadeset troje unučadi, 17 praunučadi, a sa sve zetovima Radmila broji 65 članova porodice. Ipak stara majka živi sama.

Do prošle godine trošnu kućicu dijelila je sa sinom, no on je nažalost, poginuo, prenosi Telegraf.

Dvojica drugih sinova žive veoma blizu, pa joj s vremena na vrijeme pomognu. I dalje obavlja sve poslove oko kuće i oko polja.